Foto: Pexels

Ustajanje pet minuta prije početka radnog vremena. Obuvanje papuča i umatanje u najudobniji kućni ogrtač. Gutljaj prve jutarnje kave uz zvukove perilice suđa i miris svježe oprane odjeće koja se suši na sušilu. Radni dan službeno može početi. Tako je izgledala svakodnevica dijela radnika koji su prije dvije godine urede, predavaonice, redakcije i ostala “klasična” radna mjesta zamijenili sa svoja četiri zida. Ipak, tople papuče i ugođaj doma ne znače ujedno i kvalitetno radno okruženje.

“Kućna atmosfera za mene je često demotivirajuća jer kada radim u pidžami i papučama kao da ne radim”, rekao je Dario Topić, student i novinar Večernjeg lista koji od prvog radnog dana na toj poziciji radi od kuće.

Ipak, dodao je da rad od kuće za sobom donosi brojne prednosti, a upravo bi to mogao biti jedan od razloga zbog kojeg povratak na klasično radno mjesto u vrijeme kada koronavirus postaje općeprihvaćena stvarnost ne sjeda najbolje baš svim radnicima.

Nemaju svi mogućnosti raditi od kuće

Iako bi zdravorazumski u koronakrizi potražnja za poslovima trebala bujati, podaci iz SAD-a, a koje su prenijeli i hrvatski mediji, govore o fenomenu masovnih otkaza. Naime, ondje je u studenome prošle godine otkaz dalo rekordnih 4,5 milijuna ljudi. Dr. sc. Mitja Ružojčić s Odsjeka za psihologiju rada i ergonomiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu objasnio je da je u početku prelazak na taj tip rada bio svojevrstan šok. Ipak, čini se da su se radnici, unatoč svemu, relativno brzo prilagodili i shvatili da bi i nakon pandemije željeli barem djelomično raditi od kuće.

“Promjene vezane uz pandemiju temeljito su promijenile odnos radnika prema poslu i dovele su do većeg vrednovanja fleksibilnosti i stupnja autonomije koji radnici mogu dobiti od posla te boljeg balansa između privatnoga i poslovnoga. Pitanje je jesu li to shvatili i poslodavci, koji su ipak navikli na veći stupanj kontrole nad radnicima”, naveo je Ružojčić.

Dodao je da upravo taj nesrazmjer između želja zaposlenika i poslodavaca može biti jedan od uzroka masovnih otkaza koji su se počeli događati prije svega u SAD-u, ali i ostatku svijeta. U istraživanju koje je bilo posvećeno godini dana rada u pandemiji, odnosno, rada od kuće, a koje je proveo s kolegama sa spomenutog Odsjeka, potvrdilo je da takva praksa, ako se uzme u obzir stajalište radnika, nije superiornija klasičnom radu iz ureda.

‘Hrvatsko društvo karakterizira određene nova digitalna podjela koja je proizvela nejednakosti s obzirom na mogućnost rada od kuće’, opisala je prof. dr. sc. Jasminka Lažnjak

“Primjerice, imate ljude s malom djecom koji možda nemaju dobre uvjete za rad od kuće i kojima je rad iz ureda olakšavao fokus na radne zadatke. Osim toga, svakodnevni odlazak na posao omogućava nam i neformalnije oblike druženja i razgovora s osobama izvan našeg kućanstva”, piše u tekstu istraživanja.

Slično misli i dr. sc. Jasminka Lažnjak, redovita profesorica s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako je objasnila, rad od kuće nije samo novi model rada i ne znači samo promjenu radne rutine, nego ima dalekosežne posljedice na promjenu balansa između rada i obitelji i općenito za psihičko i mentalno zdravlje.

“Unatoč brojnim prednostima, mnoga istraživanja pokazuju da poslodavci ili menadžeri te zaposlenici očekuju promjenu tradicionalnih modela rada prema hibridnom modelu koji je kombinacija rada u uredu i od kuće”, izjavila je Lažnjak.

Dodala je i da se očekuje da se oko 10 do 20 posto njih neće vratiti na posao u urede nakon pandemije, ali činjenica je da ne može svako kućanstvo podnijeti teret rada od kuće na isti način.

“Hrvatsko društvo karakterizira određene nova digitalna podjela koja je proizvela nejednakosti s obzirom na mogućnost rada od kuće. Obitelji s djecom koji žive u manjim stanovima nemaju iste uvjete za rad od kuće kao oni koji žive sami i imaju izdvojene prostore za rad”, opisala je Lažnjak.

Okruženje i motivacija

Već spomenuta činjenica da je rad od kuće, posebice u Hrvatskoj, nešto što većina nije mogla niti zamisliti prije nešto više od dvije, Dariju ipak nije problem.

“Smatram da se rad od kuće i općenito rad na daljinu toliko brzo toliko jako ukorijenio u prakse brojnih poslodavaca pa tako recimo i u medijske redakcije. Dobro je da postoji takva opcija jer ona nam povećava fleksibilnost maksimalno i otvara nove mogućnosti”, rekao je Dario, ali i napomenuo da ipak nije ljubitelj rada od kuće jer ubija radnu atmosferu.

Nema slučajnih susreta na hodnicima i one vreve i užurbanosti koja istodobne živcira, ali i pomaže da vidite kakav mir imate kada iz toga iziđete, opisao je mladi novinar. Projektna menadžerica Iva Jeleč složila se da je glavni nedostatak rada od kuće manjak socijalne interakcije s kolegama jer smatra da je za dobro funkcioniranje tima važna stavka druženja, neobaveznih razgovora u hodniku te interakcija na kavama ili ručkovima.

“Tu je i neodvojivost radnog vremena od privatnog vremena, pa se tako nerijetko dogodi da zaposlenik ostaje dosta dulje ‘na poslu’ rad od kuće u usporedbi s radom na radnom mjestu pruža nedvojbeno veću komociju zaposleniku. Primijetila sam da sam obavljala količinski više posla upravo zato što mi je bilo teško “podvući crtu” kada završava moje radno vrijeme”, objasnila je Iva, ali i napomenula da rad od kuće ima brojne prednosti poput uštede novca i vremena.

Zdraviji odnos prema radu

Diplomirana ekonomistica Anamarija Mišura, koja je, baš kao i ostali sugovornici, provela izvjestan dio pandemije u radu od kuće, misli da je najbolja kombinacija, odnosno da se dio tjedna radi iz ureda, dok se pojedine dane radniku može pružiti na izbor da ostane raditi od kuće.

“Radno okruženje je vrlo važna stavka u motiviranju radnika. Poslodavci bi radnicima trebali pružiti izbor, ako je to moguće, da sami biraju opciju rada od kuće i u kojem će obujmu to ostvariti”, kazala je Anamarija.

Upravo je pad motivacije signal da posao ne zadovoljava ove osnovne psihološke potrebe, objasnio je Ružojčić. Naime, osim što je sredstvo zadovoljavanja naših osnovnih potreba poput činjenice da nam osigurava krov nad glavom, posao ima važnu ulogu u zadovoljavanju naših psiholoških potreba od kojih se ističu potrebe za pripadanjem te rastom i razvojem.

‘Nisam ljubitelj rada od kuće jer ubija radnu atmosferu’, ustvrdio je student i novinar Večernjeg lista Dario Topić

“Stanje u kojem naše potrebe nisu zadovoljene stresno je, a dugoročni stres vodi prema tegobama s mentalnim zdravljem kao što je izgaranje ili burnout. Ipak, čini se da se radnici u ovoj krizi lakše odlučuju na izlazak iz stresne situacije na poslu davanjem otkaza i traženjem boljeg zaposlenja”, naveo je.

Ružojčić je također pozdravio ideju tranzicije na hibridne oblike rada.

“Ne bih rekao da će promjene u poslovnim okolnostima izazvane pandemijom imati prosječno veliki utjecaj na mentalno zdravlje zaposlenika. Ako se tranzicija odradi pametno, ona bi mogla dovesti i do ‘zdravijeg’ odnosa prema radu i bolje ravnoteže između zahtjeva privatnih i poslovnih aspekata života”, zaključio je.

Novi zakon o radu još uvijek u nacrtima

U listopadu prošle godine Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je da je u pripremi novi Zakon o radu, a promjene su fokusirane na rad od kuće, a ponukano pandemijom koronavirusa. Jedna od glavnih stvari koju je potrebno regulirati jest nadoknada režijskih troškova zaposlenicima.

“Smatramo da je to najjednostavnije urediti u mogućnosti paušala, odnosno maksimalnog iznosa koji bi se plaćao radnicima. To bi uključivalo različite vrste, da li troškove interneta, električne energije. U ovom trenutku nismo došli do definicije iznosa, ali siguran sam da taj dio neće biti teško definirati”, izjavio je svojedobno resorni minstar Josip Aladrović za RTL.

Novi prijedlog je još samo u nacrtima, a otvorena su brojna pitanja poput zdravstvene zaštite, jasne definicije radnog vremena i zaštite radničkih prava ako se ona prekrše.

Nisu svi mogli raditi od kuće

Ružojčić je napomenuo da prije donošenja zaključaka o eventualnom padu motivacije za povratak na radno mjesto treba istaknuti da nisu svi radnici bili u istoj poziciji za vrijeme pandemije.

“Takozvani nužni radnici, odnosno, essential workers, primarno radnici u zdravstvu, ali i u drugim sektorima poput maloprodaje, prijevoza, policije i obrazovanja suočavali su se s izrazito povećanim opsegom posla i otežanim uvjetima rada”, pojasnio je profesor.

Dodao je i da je povećana prisutnost ovih stresora u poslu vjerojatno je umanjila njihova motivaciju za rad, no povratkom u “staro normalno” razlozi pada motivacije će nestati pa bi se i motivacija trebala vratiti na prijašnje razine.