Foto: Privatna arhiva

Veličine je prosječnog hladnjaka u kućanstvu, a ima funkcije pravog vrta. Riječ je o startup projektu “Urbani vrt”, o kojem je Global razgovarao s Mateom Cahunom, studentom Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i Markom Ratkovićem, studentom Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo. Oni su, zajedno sa još nekoliko kolega, osvojili nagradno putovanje na sajam Smart City tehnologija u Dubaiju, na kojem su u travnju predstavili svoj projekt.

Kakvi su vaši dojmovi nakon sajma u Dubaiju?

Dojmovi su primarno pozitivni. Budući da je cijelom timu to bio prvi sajam te vrste nismo ni znali što točno očekivati. Stekli smo dojam kako cijela ta start-up priča izgleda na globalnoj razini. Na sajmu smo se susreli s predstavnicima raznih zemalja te posjetiteljima raznih nacionalnosti i kultura. Najveća korist nam je bila dobiti feedback od što raznovrsnije grupe ljudi.

Kako su posjetitelji sajma reagirali?

Kako se radi o globalnom sajmu nismo mogli ne osjećati se maleno, odnosno da smo tek jedan od mnoštva startup-ova. Kontakti koje smo ostvarili zajedno sa pozivima na buduća tehnološka događanja govore nam kako smo ipak i mi uspjeli tamo ostaviti dojam.

Kako ste uopće došli na ideju za Urbani vrt?

Cijelo natjecanje bilo je u sklopu inovacijskog centra Nikola Tesla. Oni su u lipnju prošle godine objavili natječaj za razne timove da se prijave na projekte vezane uz neke Smart City inovacije. Tada smo pomislili zašto se ne bismo i mi prijavili i smislili nešto. Naš kolega Srećko je došao na ideju da radimo nešto što se zove vertikalni vrtovi i tako je to krenulo.

Kakav je bio osjećaj kada ste saznali da je vaš projekt prošao na programu Imagine, Create, Innovate: Smart City?

Mislite na nagradu što smo dobili? To je bio čisti šok i nismo mogli vjerovati.

Foto: Privatna arhiva

Osim vas dvojice, koliko još osoba s vama radi na projektu i koja je njihova uloga?

Osim nas, član ekipe je i magistra s Agronomskog fakulteta u Zagrebu Dorotea Brajković. Nekad je naš član bio i Srećko Arandia Krešić. A sve je krenulo kod doc. dr. sc. Vinka Lešića. On je ostao s nama nakon tog natjecanja i time postao dio tima.

Koliko vam je vremena bilo potrebno da izradite projekt te u kojim uvjetima ste ga radili?

Za samu ideju imali smo preko ljeta dva mjeseca da smislimo točno što ćemo raditi i to je išlo malo po malo budući da nismo bili u Zagrebu. U rujnu je ideja bila konačna i do studenoga smo radili na fizičkom prototipu.

Od inovacijskog centra dobili smo 3000 kuna za realizaciju, ali i samostalno smo se angažirali dobijemo poticaj raznih tvrtki koje se bave sličnim sektorom djelovanja, poput Smart City IOT- a, itd. Dobili smo još otprilike još 1500 kn od organizacije IEEE.  Kada smo pobijedili u trećem krugu natjecanja, osvojili smo nagradu. Naša inovacija je dobila putovanje u Dubai, a drugi su dobili nagrade poput patentne zaštite ili sudjelovanja na nekom projektu.

Kako je vaša okolina reagirala kada je čula za vašu ideju i angažman na tom projektu?

To je zapravo bilo više-manje kao neka vrsta studentskog projekta i nitko to nije shvaćao previše ozbiljno, čak ni mi. Drugim riječima, uz fakultetske obaveze ostavili smo si svakodnevno sat ili dva da bismo radili na tome. Napravili smo također nekoliko anketa kako bismo vidjeli što ljudi misle i kako im se to Urbani vrt sviđa. Bilo je dosta anketiranja.

Kako ste uspijevali uskladiti fakultetske obveze i rad na projektu?

Jedan je od nas parcijalno upisao godinu na TVZ-u pa to nije bio neki osobit problem dok je Marko, s obzirom da je brucoš na FER-u, imao malo poteškoća s time, ali isplatilo se. Ambiciozan trud i zalaganje ne mogu pokvariti konačan projekt tako da smo mi uspjeli istovremeno izvršavati svoje obaveze na fakultetu i obaveze oko projekta.