FOTO: MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL

Nije riječ o padu sustava, nego je samo bio “usporen” – odrješito su nam poručili u CARNET-u kad smo im došli s jasnim i konkretnim upitima. Nije bilo mogućnosti objasniti im da kad sustav ne radi, onda ne radi – nije usporen. Nije usporeno radio kad škole nekoliko dana nisu mogle koristiti mrežu, ili kad je mreža bila nefunkcionalna na fakultetima. U tom je slučaju riječ o tome da sustav ipak ne radi, a usporen je samo način na koji je CARNET izbjegao konkretno odgovoriti koliko novca i odakle primaju za održavanje i nadogradnju sustava i kako ga konkretno ulažu.

Kao što ne možemo niti jedan dan zamisliti bez mobitela tako je neočekivano i pomalo banalno da će višednevan pad CARNET-ove mreže koja opslužuje 1200 hrvatskih škola, proći bez bijesa onih koji je koriste. Da će u 21. stoljeću sve za školarce i studente važne informacije trebati doznavati s oglasnih ploča na vratima ustanova, umjesto iz udobnosti domova nitko nije očekivao, a iz CARNET-a tako nešto smatraju – logičnim.

Jer sustav je mirovao cijelo ljeto pa treba i njemu malo da se razbudi. Profesori su tako ostali bez mogućnosti primanja e-poruka i objave oglasa za zapošljavanje, a školarci bez informacija kada i u kojoj smjeni trebaju krenuti sa školskom godinom te gdje mogu pokupiti udžbenike. Koliko se uopće u CARNET ulaže i hoće li škole ikad biti sigurne od ovakvih i sličnih situacija?

Ne, nije logično da se na neki skupi sustav cijeli obrazovni sustav oslanja, a on ima “rupe” i ne radi kako bi trebao u ključnim trenucima, dok se iz mjerodavne institucije pravdaju “da se to može očekivati”. Ne bi se trebalo očekivati. Tko je tu usporen u shvaćanju?