Dok vlast nagrađuje kumove, mladi se ‘nagrađuju‘ jednosmjernim kartama

Prema godišnjem izvješću svjetske organizacije protiv korupcije, Hrvatska već treću godinu zaredom stagnira. One države čiji je indeks niži od 50 bodova smatraju se korumpiranima, a Hrvatska, ove godine, kao i dvije godine prije, nalazi se na 63. mjestu s 47 bodova. Sramotno je to, a još sramotnije je da su ispod nje, kada su u pitanju članice Europske unije, samo tri države - Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Očita je to korupcija u vrhu Lijepe Naše, što smo najviše mogli vidjeti posljednjih nekoliko mjeseci u medijima - od vrha Hrvatske narodne banke, ali i od najvišeg državnog vrha - naših ministara. Potrebno je postaviti pitanje, kakvu to sliku i perspektivu ostavlja mladima koji će jednog dana morati pronaći posao, ali i uzeti stan na kredit kako bi živjeli u Hrvatskoj? Ovo sve što danas vidimo pokazuje da je njihova perspektiva bilo gdje, samo ne ovdje.

Ništa bez veze

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek nasmijala je građane svojom izjavom da sadašnja Vlada reagira brzo i učinkovito na probleme, dodajući da građani mogu biti sretni što oni imaju odgovornost, a ne, prema njezinim riječima, dio šarlatana koje su građani imali u prilogu. Ali ne smijemo zanemariti i samo postupanje ministrice Obuljen koja mladima daje do znanja da bez dobre veze teško da će naći posao. Naime, na ključnim položajima u sustavu koji kontrolira medije u Hrvatskoj "slučajno" su se našli njezini bliski prijatelji i obitelj, ali, naravno, i kumovi, jer koga bi naši ministri zaposlili da nemaju kumove. Tako je brat ministrice Obuljen, Tonko Obuljen, predsjednik vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a v.d. ravnatelj Hrvatske Radio Televizije Renato Kunić, sam je priznao da je u kumstvu s ministricom. Mladi poput mene, kada čitaju naslove hrvatskih portala, zapravo se upitaju zašto studirati i tražiti posao u Hrvatskoj ako nemaju vezu? Stoga nije neobično kad me tijekom vožnje taksijem taksist pitao što studiram, a nakon odgovora - politologiju - on se nasmijao i rekao da mi je vrijeme da uđem u stranku jer ću samo tako pronaći posao. No da napomenem da on nije jedini, takve prijedloge slušam od kada sam upisala fakultet. Tužne li naše Hrvatske. Ali nije samo problem naći posao u Hrvatskoj. Što će biti kad budu mladi kupovali stanove? Hoće li se morati zaduživati u banci na 30 i više godina da bi otplaćivali neki dvosoban stan, dok gledamo naše političare kako si kupuju vile za siću?

Jednima kredit, drugima vile

Tužno je to, a takvih je primjera jako mnogo. Ovo su samo neki, najapsurdniji. Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera, koristi državni stan veličine 96,61 četvornih metara, a plaća ga 483 kune na mjesec. No nije on jedini, naš pošteni ministar obrane Mario Banožić koristi stan malo manji od Frkina, koji plaća 461 kunu. Naravno, ne možemo zaboraviti niti zloporabu položaja i ovlasti bivšeg ministra graditeljstva Darka Horvata, ali i slučaj Rimac. Premijer Andrej Plenković smjenjuje korumpirane ljude iz svoje vlade svako malo, a na njihovo mjesto postavlja druge, jer kako kaže, nema nedodirljivih. No problem je u tome što se ta ista Vlada gotovo svaki mjesec povezuje s optužbama da se državna poduzeća koriste kao bankomat ili da zloporabe položaj.

Mladi poput mene, kada čitaju naslove hrvatskih portala, zapravo se pitaju zašto studirati i tražiti posao u Hrvatskoj ako nemaju vezu?

U nekim uređenijim državama sumnja na korupciju potaknula bi građane na akciju protiv vlasti, ali i Vlada bi djelovala protiv ministara da, čak iako se posumnja na korupciju, smijeni ih s njihovih položaja. No realnost je da mi živimo u Hrvatskoj pa trenutačna vlast HDZ-a ne samo da ne smjenjuje ministre na vrijeme, nego se javno govori o njihovoj mogućoj umiješanosti u korupciju! Možemo se samo još pitati zašto smo još tu i kada ćemo kupiti tu jednosmjernu kartu što dalje od Hrvatske? Mene to jako rastužuje jer volim živjeti u Hrvatskoj, a pola moje obitelji već je otišlo u inozemstvo jer nisu mogli pronaći posao ovdje. Nisu bili kumovi nekome "gore".

I što ćemo sad?

Ali da ne govorimo samo o mladima, tužno je i trenutačno stanje koje pokazuje da ljudi i dalje nakon potresa žive u kamperskim kućicama gdje u jednoj prostoriji spavaju, jedu i kupaju se, a naši ministri kupuju stanove i vile za malo novca. Je li obnova počela? Ne vidim je. Kao nacija, trebamo si postaviti pitanje je li problem u nama samima što biramo tako nesposobne, a pohlepne političare koji ne gledaju korist građana, nego samo svoju? Mladim ljudima bih preporučila da se dobro zapitaju do sljedećih izbora žele li ostati u Hrvatskoj ili im je želja jednosmjerna karta za inozemstvo. Ako žele pronaći pošteni posao i živjeti u zemlji gdje u najvišem državnom vrhu neće biti korupcije, moraju dobro birati na idućim izborima. Prema mogućnosti neku vlast kojoj je vlastiti narod važniji od vlastitog džepa i ega. Ako je takve u nas uopće moguće pronaći. Žalosno je reći, ali koji put jednostavnije je kupiti jednosmjernu kartu.