Foto: Unsplash

Dođe mladić predati diplomski rad i kaže:

– Dobar dan, teta, došao sam samo diplomski rad predati.

– A gdje vam je CD? – pita ga teta.

– Kakav CD? – začuđeno će mladić.

– Pa CD na kojemu je vaš diplomski rad.

Zastane mladić sav začuđen na trenutak, pa se pribere i reče:

– Joj, pardon, baš sam blesav. – i izvadi iz džepa audiokasetu koju stavi na stol.

– Evo, izvolite. Pa da možete i na “komodorcu” očitat.

– Dobro, dečko, je l’ ti to mene zezaš?

– Pa vi ste prvi počeli. – odvrati mladić.

Izvorna verzija ovog vica već je jako stara i nadam se da će je netko prepoznati. Sam vic kao forma već je jako star. Mlađim generacijama vicevi nisu toliko smiješni koliko ih uveseljavaju primjerice memeovi. Vicevi su cringe. Čak i pisati cringe ovdje je malo cringe. Vremena se mijenjaju. Ako nešto postane beskorisno, nepotrebno ili nelogično, društvo takve stvari u pravilu odbaci.

Odličan primjer za to je jezik. Ako nam neka riječ ne treba jer imamo bolju, nećemo je koristiti. Ona će možda ostati u rječniku ne bi li nam pomogla u razumijevanju prošlosti, no mi je sami nećemo rabiti. Stoga ne govorimo mudroslovlje, nego filozofija. U protivnom bismo vjerojatno svaki put morali pojašnjavati što smo pod tim pojmom mislili i na to gubili vrijeme.

Jedan od relativno pozitivnih aspekata tehnološkog napretka jest da nam postupno štedi sve više vremena. Izumom tiskarskog stroja, knjige se prestaju pisati rukom. Vlakovi i zrakoplovi skraćuju trajanje putovanja. Glava zbog aspirina ne boli već nakon pola sata. Ljudi su praktična bića – upotrebljavaju praktične stvari.

Unatoč tome, neki će u svoje slobodno vrijeme, iz bilo kojeg razloga, sami odabrati koristiti zastarjele tehnologije. Gušta radi, puštat će gramofonske ploče. Moja će generacija možda zaigrati “Crash Bandicoot” na PlayStation jedinici. No kada je riječ o javnoj upravi, ona bi ipak trebala funkcionirati u korak s vremenom.

CD je medij koji je izumljen prije 39 godina. Potkraj ’90-ih godina prošloga stoljeća postupno ga počinje zamjenjivati DVD. Njega pak USB stick, a danas, 2021. godine, uglavnom sve obavljamo “u oblaku”. Prije nekoliko mjeseci kupio sam računalo staro tri godine – koje uopće nema CD čitač. Dakle, već se prije tri godine pretpostavljalo da nam jednostavno neće trebati pržilica za CD-e. Izgleda da su to zaboravili javiti javnoj upravi.

Vic s početka teksta možda nije smiješan, ali nisu ni smiješne stvari koje od nas katkad traži javna uprava. Je li vam se ikada dogodilo da ste slali neku dokumentaciju e-poštom, a da ste potom sve morali printati i opet slati (Hrvatskom) poštom? Meni jest.

Kada je riječ o zajedničkim stvarima koje se tiču svih nas, kao što je javna uprava, bolje je prastaru tehnologiju ostaviti u ropotarnici povijesti. Možda će netko od vas reći: ali ti pišeš tekstove, a medij budućnosti su kratki videozapisi. A ja ću vam odgovoriti da vi ovaj tekst čitate jer ga želite čitati, a CD ćete pržiti jer ga morate pržiti.