Foto: Borna Filic/PIXSELL

Nakon jesenskog upisnog roka mnogi hrvatski fakulteti nisu popunili zadanu upisnu kvotu. Približno 12.000 predviđenih upisnih mjesta ostalo je nepopunjeno, a nikad gori rezultati državne mature, odljev stanovništva i nerealno visoke kvote na pojedinim studijima navodili su se kao razlog.

Javila se i ministrica Divjak koja se opravdala da dijele jednokratne potpore za studije koji obično nisu privlačni, poput profesorskih smjerova na PMF-u. Ono što je zaboravila spomenuti jest da za njihovu neprivlačnost postoji itekako dobar razlog koji se ne može riješiti tako da ljudima “mažu oči” kratkotrajnim poticajima ako znaju da ih po završetku očekuje cijeli život rada na potplaćenim i necijenjenim zanimanjima.

Pogotovo u resoru same ministrice, obrazovanju, s kojime se tako vješto bavila da se apsolutno ništa s time u vezi nije promijenilo. Uspjela je jedino uspaničiti roditelje koji nisu znali bi li obrazovanje svoje djece povjerili profesorima u eksperimentalnom programu ili ne. Ove ih je godine riješila te muke pa će sva djeca, bez iznimke, imati tu povlasticu učiti u sustavu koji nema nikakve dokazivo pozitivne obrazovne ishode. To se lijepo uklapa u ostatak hrvatske obrazovne priče, koja otprilike tako funkcionira godinama.

Tako će ta eksperimentalna djeca dospjeti u srednje škole gdje je PISA istraživanje otkrilo vrlo nisku razinu čitalačkih, matematičkih i prirodoslovnih sposobnosti, a iz kojih očigledno izlazi mnogo učenika nesposobnih položiti jednu običnu maturu. Ili je matura takva da ne ispituje ono što učenici zaista i uče. Ili su krivi profesori koji imaju niske kriterije. Ili roditelji koji na njih rade pritisak da poklanjaju ocjene.

Upisne kvote ne bi bile popunjene ni da su svi maturanti položili maturu – ostalo bi 7400 mjesta

Tko zna, kao što je Cesarić jednom rekao “krhko je znanje”, a osobito ako ste izašli iz obrazovnog sustava kojim su godinama harali ljudi poput ministrice Divjak. Onda ne znate ni toliko da upišete fakultet, a to je poprilično porazno s obzirom na to da gotovo polovina hrvatskih učenika upisuje gimnazije, nakon kojih nemaju nikakvu struku čime si poprilično otežavaju položaj na sve konkurentnijem tržištu rada. Pa onda, ako su toga svjesni, kako to da ih toliko nije upisalo fakultet?

Od 34.600 maturanata koji su polagali maturu, njih više od 5000 palo je barem jedan obvezan predmet čak i nakon rujanskog roka. Zato je samo njih približno 30.000 upisalo jedno od 42.000 slobodnih mjesta, čime je ostalo 20 posto više mjesta nego lani. Iz tih podataka jasno je da kvote ne bi bile popunjene ni da su svi maturanti položili maturu – ostalo bi 7400 mjesta.

Zanimljivo je ipak kako se kroje upisne kvote. Iako je najveća navala tradicionalno na zdravstvena područja, takvi fakulteti upisuju samo nekoliko stotina ljudi, dok se upisni brojevi za fakultete koji vode ravno na burzu rada broje u tisućama, a ove je godine, na primjeri, Ekonomski fakultet u Zagrebu otvorio dodatnih 1000 mjesta.

Iz tog trenda stvaranja sve više ljudi koji su sposobni uglavnom za administrativne poslove za koje vlada konsenzus da ih je previše, vidi se da oni postoje najviše za profesore, a to da su kvote bazirane ni na čemu, priznat će vam i oni koji su ih krojili, ali neće ništa promijeniti.

Zašto i bi? Ionako njihove propuste plaćaju naivci koji će ih upisati jer misle da visoke upisne kvote znače i da za tim zanimanjem zaista postoji potražnja i država koja će im morati osigurati prekvalifikacije ako želi da ostanu u njoj i “otplate” sve što je u njih uloženo umjesto da odu u inozemstvo.