Foto: Antonija Grbavac

Ovogodišnji izbori za EU-ov parlament predstavljali su se kao potencijalna opasnost za opstojnost Europske unije. Veliki broj krajnje desnih populističkih stranaka s izraženim euroskepticizmom participirao je na ovim izborima i predviđali su im se odlični rezultati. Ipak, ta se predviđanja nisu pokazala potpuno točnima i te su stranke, podijeljene u čak pet različitih grupacija, ostvarile solidan rezultat, ali ipak nedovoljno dobar da zaprijete proeuropskim snagama.

Pučani i Socijalisti, kao dvije tradicionalno najsnažnije europske grupacije, ostvarili su nešto slabije rezultate negoli prije pet godina, ali se to ne može nazvati debaklom ili fijaskom jer je riječ i dalje o najrelevantnijim političkim opcijama.

S druge pak strane, Liberali su ostvarili značajan napredak u odnosu prema prethodnim razdobljima, što je i logično jer se njihovoj grupaciji priključila stranka francuskog predsjednika Macrona. Također, odlične su rezultate Liberali ostvarili i u nordijskim zemljama. Vrijedi isto tako istaknuti značajan porast podrške Zelenima, od čega se ističu uspjesi u Njemačkoj i Irskoj.

Zbog postizborne konstelacije snaga između grupacija u europskom parlamentu, jasno je da će biti potrebno oformiti svojevrsnu veliku koaliciju kako bi se uspostavila i iskristalizirala nova europarlamentarna većina

Zbog postizborne konstelacije snaga između grupacija u europskom parlamentu, jasno je da će biti potrebno oformiti svojevrsnu veliku koaliciju kako bi se uspostavila i iskristalizirala nova europarlamentarna većina. Pučani, Socijalisti, Liberali i Zeleni već su počeli s pregovorima o raspodjeli najvažnijih izvršnih dužnosti među kojima se najviše ističe ona predsjednika Europske komisije.

Teško je ipak očekivati da će tu dužnost preuzeti netko od prethodno istaknutih “spitzenkandidata”, s obzirom na to da niti jedna od grupacija ne želi biti smatrana tzv. mlađim partnerom. Očekuje se zato da se svojevrsnim kompromisom pronađe neka nova i relativno neovisna osoba. U posljednje se vrijeme često spominje Michel Barnier.

Pred Europskom je unijom vrlo izazovno razdoblje i treba očekivati da će proeuropske snage ozbiljno shvatiti nadolazeću prijetnju porasta euroskeptičnog sentimenta te da će ozbiljno razmisliti o reformi postojećeg sustava u smjeru daljnje demokratizacije.

Jer ako se Uniju i dalje bude percipiralo kao tehnokratsku tvorevinu maksimalno izoliranu od svojih građana, 2025. bi antieuropske populističke stranke krajnje desnice mogle ostvariti mnogo bolji rezultat, što bi moglo simbolizirati i kraj EU-a, barem ovakvog kakav poznajemo.