Tropska Amazonija najveće je šumsko područje na svijetu, a u svrhu osvješćivanja veličine prostora najbolje će poslužiti brojevi. Riječ je o površini razmjernoj polovici veličine europskog kontinenta, koja se slijedeći tok rijeke Amazone prostire kroz čak devet država i zauzima trećinu matičnog kontinenta, uz gotovo petinu svjetske proizvodnje kisika.

Uz superlativ najvećega, s obzirom na bogatstvo staništa, ovo je područje zaslužilo i onaj najbrojnije svjetske bioraznolikosti. Stoga zabrinjava činjenica kako je nedavna objava brazilskog Ministarstva zaštite okoliša o uništavanju približno čak 8000 četvornih kilometara u prošloj godini prošla prilično ispod radara javnosti, iako bi s obzirom na trenutačno stanje uistinu trebala upaliti crveni alarm na pojedinačnoj razini.

U prilog značajnoj nagriženosti navedenog prirodnog fenomena svjedoče i satelitske snimke, a ako se nastave aktivnosti ovakvoga karaktera i obujma, neizostavno je pitanje konačnog uništenja. Najvećim krivcima za takvo stanje, uz one koji neumorno sijeku šumu, prepoznati su lokalni poljoprivrednici koji eksploatiraju područje zbog slabih ili nepostojećih sankcija.

U javnome diskursu, u kojemu prevladavaju nametnuti politički i zabavni sadržaji, teško je i očekivati veću zainteresiranost za ekološku tematiku

Ne ostavlja ravnodušnim ni to kako je političko kormilo brazilske savezne republike koja najvećim dijelom ulazi u teritorij Amazonije preuzeo kontroverzni Jair Bolsonaro za kojeg je, oslanjajući se na njegove političke stavove i planirane politike, očekivano da će pridonositi daljnjem negativnom trendu.

Nameće se zaključak o krucijalnoj važnosti izbornog procesa i samih ishoda u svijetu bujajuće političke apstinencije, naročito kad je riječ o izabranim predstavnicima moćnijih država. Također, uništavanje šumskog pokrova iznimno se nepovoljno odražava na učinke globalnog zatopljenja, onemogućavanjem prirodnog učinka apsorbiranja plina štetna ugljikova dioksida.

U javnome diskursu, u kojemu prevladavaju nametnuti politički i zabavni sadržaji, teško je očekivati veću zainteresiranost za ekološku tematiku. S obzirom na istaknute brojeve, ali i daljnje nepovoljne prognoze, ravnodušnost i pasivnost uistinu nisu opcije.

Iako su realne mogućnosti pojedinca znatno ograničene, posljedice globalnog zatopljenja svakim nas danom iznova podsjećaju koliko smo toga propustili napraviti i u takvom ograničenom opsegu. Krajnji je tren da poslušamo savjet iz popularne pjesme – “probudi se, pokreni se”.