Foto: Pixabay

Nakon iscrpnih 36 dana štrajka među sindikatima, dogovor je postignut početkom prosinca – već ovog mjeseca koeficijent će se povećati za tri posto, nakon čega će sljedeće povećanje osjetiti u lipnju za dodatnih dva posto, te početkom 2021. godine za još jedan posto. Osim toga, osnovica će javnim službama također porasti za šest posto i to također u tri etape, što nas vodi do ukupnih 12 posto većih plaća za nastavno i nenastavno osoblje, a Vlada će se ozbiljno pozabaviti i sa problemom nasilja u školama, kao i problemom anonimnih prijava profesora.

Naravno, to u teoriji zvuči kao pobjeda, koeficijenti su uređeni, a čelnici Sindikata u medijima i prezentiraju ovaj pothvat kao pobjedu ‘za sve, od svih’. No, ovaj štrajk umjesto ujedinjenja, doveo je do raskola, i to potenciranim upravo od ovih čelnika koji su se gromoglasno borili za sve svoje ljude – čistačice i domari svoje će plaće dobiti kroz dodatke, a ne kroz koeficijente kao ostali, zbog čega sada najavljuju samostalni štrajk.

Koeficijenti ili dodaci?

I dok smo u posljednja dva mjeseca praktički jedino čuli za riječ ‘koeficijenti’, predsjednik srednjoškolskog Sindikata Branimir Mihalinec te njegovi kolege iz ostalih udruženih sindikata Sanja Šprem i Vilim Ribić pokušavaju zataškati žrtvovanje koeficijenata čistačica i domara te im sada, trenutno, govore kako oni nikako nisu zakinuti, naprotiv!

Njihove plaće bit će povećane kroz dodatke, koji su puno sigurnija varijanta s obzirom na to da je za njihovo ukidanje potrebna suglasnost i Vlade i cjelokupnog osoblja, što nije slučaj s koeficijentima, koje Vlada može mijenjati bez obzira na suglasnost druge strane.

Ako koeficijenti zaista i jesu nesigurna karta koju su učitelji prihvatili, neobično je za evidentno borbene čelnike sindikata da nisu mogli svojim članovima objasniti što to uređenje koeficijenata za njih znači

Nenastavno osoblje koje će svoje veće plaće ostvariti kroz dodatke ipak se nije s tim složilo, a s obzirom na to da s većim koeficijentima, za koje jesu štrajkali, povećavat će se i plaća svaki put kada dođe do povećanja osnovice, jasno je i zbog čega.

Ako koeficijenti zaista i jesu nesigurna karta koju su učitelji prihvatili, neobično je za evidentno borbene čelnike sindikata da nisu mogli svojim članovima objasniti što to uređenje koeficijenata za njih znači. Također, iako su Kolinda, Milanović i Škoro u ovom trenutku u potpunosti preuzeli scenu, zaboravljamo da nam se polako približava nešto još opasnije – parlamentarni izbori. Ako su se ne tako davno ‘sigurniji dodaci’ mogli nezakonito brisati, tko može biti siguran da nova Vlada sljedeće godine neće zakonito izbrisati i ove ‘nesigurnije koeficijente’?

PISA testovi opet razočarali

U kontekstu borbe za bolje obrazovanje, bitno je spomenuti i rezultate PISA testova provedenih 2018. godine, a koji su nedavno predstavljeni – hrvatski petnaestogodišnjaci su, kao i prethodnih godina, ispod prosjeka. Ogromna prašina podigla se oko ovih rezultata koji pokazuju sposobnosti učenika u primijeni znanja i vještina koje su stekli do kraja osnovne škole, a predsjednica Grabar-Kitarović čak je i prozvala resorno Ministarstvo, govoreći da nisu dobro proveli kurikularnu reformu, koja se usput nije niti uvela kada su se provodili posljednji testovi.

Javnost se hvata za glavu pri spomenu riječi ‘ispodprosječno’, dok detaljne analize zapravo ukazuju kako smo među rijetkim zemljama u kojima učenik iz siromašnije obitelji može postignuti velike obrazovne rezultate, što u drugim zemljama često nije slučaj. Osim toga, zemlje poput Nizozemske i Austrije ulažu i dvostruko više u svoje učenike od Hrvatske koja izdvaja oko 350.000 kuna po učeniku, ali su naši rezultati čitalačke pismenosti (jedna od tri pismenosti koja se mjerila) s njihovima na sličnoj razini.

I dok raspravljamo o poražavajućim, ali očekivanim lošim rezultatima učenika, sljedeće rezultate dobit ćemo za dvije godine, a možda će oni, između ostalog, pokazati za što se isplatilo boriti – koeficijente ili dodatke.