Foto: Anamaria Relja/Global

Na Kampusu na Borongaju počinje gradnja, do njega napokon dolazi željeznica i još fakulteta! Tako je u svojoj predizbornoj kampanji za Europski parlament najavio Karlo Ressler. A budući da je Ressler zaista i dobro prošao na izborima i ušao u Europski parlament, onda će sigurno i ostvariti to predizborno obećanje, samo što nije.

Sreća, studenti koji svakodnevno odlaze na Borongaj, ali i svi oni kojih se to i najmanje tiče, već su odavno prestali vjerovati da će se na Kampusu ikad išta promijeniti. Barem promijeniti na bolje, jer na gore svakako i ide iz godine u godinu. Jedna od najvećih investicija u hrvatskom obrazovanu ikad ostala je to samo na papiru, i to najviše na papiru predizbornih kampanja i pustih obećanja.

Sreća, studenti koji svakodnevno odlaze na Borongaj, ali i svi oni kojih se to i najmanje tiče, već su odavno prestali vjerovati da će se na Kampusu ikad išta promijeniti

Kako piše Faktograf, Sveučilište u Zagrebu, u suradnji s Gradom Zagrebom, nedavno je organiziralo javnu raspravu za izmjenu Urbanističkog Plana uređenja studentskog kampusa Borongaj iz 2013. Na javnu raspravu nije došao gotovo nitko, što i ne čudi.

A oni koji i jesu došli, nisu doznali ništa konkretno. među ostalim, nisu doznali zašto je Sveučilište prekinulo svu komunikaciju s arhitektom Hrvojem Njirićem koji je napravio arhitektonsko-urbanistički plan za Kampus, a Sveučilište nikad nije preuzelo taj plan.

Nakon toga su raspisani natječaji za pojedine lokacije, a na natječaju je pobijedio plan koji se nikako ne uklapa u postojeći urbanistički plan, odnosno koji nije u skladu sa zakonom. Jer zašto bi i bio, kad se ionako nikad neće provesti.

Još jedna kontradiktornost cijelog “slučaja Kampus” jest i ta što Ministarstvo znanosti i obrazovanja projekt Kampusa nije stavilo na listu Operativnog programa konkurentnosti i kohezije za razdoblje 2014. – 2020., pa u skladu s tim nema ni novca potrebnog za rekonstrukciju Kampusa. Ipak, iz Ministarstva su rekli kako će u novom financijskim razdoblju projekt staviti na listu prioriteta te će nastojati osigurati njegovo financiranje.

Nikome nije jasno kako će se to izvesti, s obzirom na to da spomenuti arhitektonsko-urbanistički plan arhitekta Njirića Sveučilište nije preuzelo, a bez tog plana nemoguće je napraviti dokumentacija s troškovnikom i projekt prijaviti na natječaje za dobivanje sredstava iz EU-ovih fondova.

Ali dobro, možda i bolje, jer kad bi EU dao novac, to onda znači da bi se na Kampusu zaista nešto moralo i raditi, a kome je to u interesu?