Foto: Pixabay

Dnovinari, crvi, plaćenici, neki su od “komplimenata” novinarima koje na društvenim mrežama viđamo svakodnevno. Za svaki članak ili prilog koji se suprotstavlja nečijem mišljenju u Hrvatskoj je postalo uobičajeno optužiti novinare, a odnedavno je, valjda, dopušteno i fizički ih napadati.

Nek’ sve ugase i žive bez informacija

“Ma treba sve takve novinare premlatiti dobro, pa neka počinju konačno raditi svoj posao, a ne lagati ljude”, jedan je od niza komentara nakon vijesti da je novinar Goran Latković fizički napadnut na prosvjedu protiv COVID potvrda. Navodno su novinari krivi i za koronu, kao i za sve ostalo negativno što se događa u Hrvatskoj. Zašto netko, u borbi za slobodu svojih stavova, osjeća potrebu nauditi bilo kome drugome, uključujući i novinare?

Prošle godine zabilježeno je 12 napada na novinare, a nedvojbeno je da će ih do kraja ove godine biti i više. Hrvatska je ispred drugih zemalja i kada je riječ o tužbama protiv novinara i medija, prošle godine zabilježeno ih je 924. Dakle, no pressure at all za struku. Što nakon tih podataka može očekivati mladi novinar koji tek počinje svoju karijeru? Što od tog mogu očekivati i sama? Epitete, etikete ili kamen u glavu? Trebam li odustati?

Ponekad mi dođe da odgovorim na komentare dežurnih mrzitelja novinara i kažem im da ugase društvene mreže, odjave pretplatu na internet, izbace iz kuće TV. Jer ako im toliko smetamo, nek’ žive život bez informacija, ionako smo im višak u ovom društvu, a do informacija neka dolaze preko tetkine tetke.

Fascinantno mi je što je uglavnom riječ o polupismenim, medijski neobrazovanim ljudima. Ljudima kojima smetaju sve te vijesti o sinu Maje Šuput ili novoj objavi Elle Dvornik, a ne shvaćaju da se takve vijesti iznova pišu jer ih ljudi poput njih najviše i otvaraju. Ne znam biste li izašli iz kuće i razbili glavu radnicima Čistoće koji vas dvaput na tjedan bude rano ujutro i živciraju bukom jer obavljaju svoj posao, a još mi je manje jasno zašto biste to onda napravili novinaru za neki članak ili prilog koji nije u skladu s vašim mišljenjem.

Iskrivljuju istinu pa prozivaju zbog cenzure

Nedavno sam na snimanju priloga doživjela da me vođa prosvjeda na jednom zagrebačkom fakultetu zamolio da prosvjed snimamo iz blizine kako bi se na kameri dobio dojam da se okupilo više ljudi nego što ih je tamo zaista bilo. Da, točno to je tražio. Da “zamaglimo” i iskrivimo stvarnost njima u korist. Ista ta osoba odbijala je nešto poslije dati izjavu za drugu televiziju jer, kako kaže, cenzurirani su, ne prikazuju na toj televiziji pravu istinu.

Kakvo licemjerje! Sami sebe opovrgavaju.

I na ovom prosvjedu za COVID potvrde ljudi su pozivali na demokraciju i pravo glasa za sve, a onda su isto to pravo pokušali uskratiti novinarima. Možda bi im više odgovaralo da se piše samo ono što se njima sviđa. Možda bi im se više sviđao totalitarizam jer ga takvim ponašanjem i zagovaraju.

Znam da prave novinare neće sputati ovaj linč koji trenutačno traje nad njima. Kažu da za novinarstvo moraš osjetiti poziv, i ja sam ga definitivno osjetila. Svaki napad budi u meni još veću želju da u budućnosti još više radim te da pridonesem ne samo izvještavanju nego i edukaciji ljudi, pa možda napokon ovi koji se pozivaju na slobodu govora i nauče što to uopće znači.