Foto: Pexels

Danas svi nose maske i drže se na dva metra udaljenosti, klanjaju se i ne rukuju, a potresi su postali dio svakodnevice. Japan je, čini se, ovih dana dijelom došao k nama, u šali kaže Velimir Grgić, novinar, pisac, scenarist i poznavatelj japanske popularne kulture.

Međutim, točno je da je Japan prisutan u Hrvatskoj već generacijama zbog sve više obožavatelja proizvoda japanske popularne kulture. Japanski animirani filmovi anime, kao i stripovi, takozvane mange, stvorili su jedinstven uvid u djelić japanskog društva, ali i generirali određene stereotipe o dalekoj zemlji iz koje dolaze.

Foto: Privatna arhiva

Perverznjaci i čudaci

Iako se na temelju mangi i anima često akumuliraju određeni stereotipi o japanskoj kulturi i Japancima, obožavatelji tih sadržaja u Europi i Americi i sami su često žrtve nerazumijevanja. Jedan od najčešćih stereotipa jest taj da su svi japanski animirani filmovi zapravo animirana pornografija, a obožavatelji perverznjaci ili čudaci. Razlog za to je prikazivanje ženskih likova, najčešće iznimno seksualno, čak i kada su u pitanju likovi maloljetne djevojčice.

Nerijetko su njihovo glavno obilježje poveće grudi, a odjeća koju nose jedva pokriva sve atribute.

Velimir Grgić, jedan od najboljih poznavatelja japanske popularne kulture u Hrvatskoj, otkriva da je unatoč tome prava moralna panika oko anime i manga subkulture ipak rezervirana za Japan koji je poznat kao veoma konzervativno nastrojena zemlja.

Hrvatska još nije došla do toga da polemizira o animeima, iako se česte prepirke vode o drugim kulturnim proizvodima, najčešće lektirnim naslovima, ali i knjigama općenito

“Tamo se kroz povijest pedofile i kanibale medijski vezalo uz opsjednutost određenim nacrtanim pričama koje su, kao, inspirirale strahote u stvarnom životu”, smatra Grgić.

Hrvatska, čini se, još nije došla do toga da polemizira o animeu, iako se česte prepirke vode o drugim kulturnim proizvodima, najčešće lektirnim naslovima, ali i knjigama općenito. Tako se u našoj konzervativnoj javnosti kao sporna djela spominju djela Zorana Ferića “Mišolovka Walta Disneya” i “Anđeo u ofsajdu”, “Kafka na žalu” Harukija Murakamija, ali i “Črna mati zemla” Kristiana Novaka. Anime i mange s druge strane, ističe Grgić, još nisu izvor javne rasprave.

Grgić također dodaje da, kad je riječ o seksualnosti i nasilju postoje kontroverzniji naslovi, ali oni su dio dubljeg fandoma i undergound scene. Međutim, profesorica japanskog jezika i kulture Violeta Moretti ističe da predrasude dijelom nastaju i kao odjeci stvarnih opasnosti.

Foto: Unsplash

“U Japanu postoji takva vrsta kritike zbog straha da bi se eksplicitni seksualni sadržaji i nasilje, osobito prema ženama, mogli negativno odraziti na djecu. To i jest realna opasnost, osobito ako ne pazite što čitaju ili gledaju”, tvrdi Moretti.

Iako je Japan jedna od najrazvijenijih država na svijetu, a proizvodi japanske popularne kulture osvojili su europsko i američko tržište početkom novog milenija, ta otočna zemlja po mnogočemu i dalje je misterij mnogim zapadnjacima.

Japanski animirani filmovi anime i japanski strip mange mnogim mladima u Europi i Americi prozor su u svijet kulture Japana. Međutim, upoznavanje kulturnog konteksta konzumiranjem takvih formi ponekad stvara lažnu sliku o kulturi u kojoj nastaju, upozorava Moretti.

Jedan od najčešćih stereotipa jest da su svi japanski animirani filmovi zapravo animirana pornografija

“Kada govorimo o animeu i mangi, potpuno je pogrešno razmišljati o japanskoj kulturi na temelju tih formi, ne možemo stati pred umjetničko djelo ili kulturni proizvod i iz njega iščitavati kulturološke podatke i onda ih kopirati, tako možete dobiti lažnu i plošnu sliku društva”, objašnjava profesorica.

Nadilazi japanske okvire

S druge strane Japan upravo uz anime i mange te modu i dizajn danas utječe na oblikovanje kulture mladih u svijetu.

“Svojim kulturnim proizvodima Japan globalno utječe na oblikovanje estetike, ideje raznode i užitka i unas. To znači da japanska kultura nadilazi japanske okvire, a s njom i kroz nju i manga i anime”, kaže Moretti.

Foto: Privatna arhiva

Anime i mange, osim što su osvojile tisuće obožavatelja diljem svijeta svojim originalnim pričama i drukčijom vrstom naracije, podjednako su utjecale na kreiranja životnog stila u Europi i Americi. Specifična moda, interesi i aktivnosti također su povezani uz anime i manga subkulturu. Grgić smatra da tu nije riječ samo o pasivnom preuzimanju mode, interesa i ostalih kulturnih obilježja nego i o reinterpretaciji u drukčijem kontekstu.

“Ne postoji uniformni, univerzalni oblik preuzimanja kulturnih obrazaca, riječ je o individualnim pristupu. Srećom, nemamo odbore za kulturnu transmisiju koji će određivati što je ispravno ‘konzumiranje’ i ‘asimiliranje’ kulturnih obrazaca”, navodi Grgić. Profesorica Morettti smatra da je preuzimanje kulturnih formi karakterističnih za mlade u Japanu u hrvatskom kontekstu zapravo poticaj na kreativnost.

“U Hrvatskoj roditelji obično nemaju dovoljno novca za neograničeno kupovanje. Tako da je, barem kad je o modi i kostimima riječ, inspiracija mangom i animeom odličan poticaj kreativnosti”, kaže Moretti.

Gotta watch ’em all

Anime se u Hrvatskoj popularizirao u ranim 2000-im godinama, a mnogi su provodili vrijeme pred televizorom i ne znajući da ono što gledaju nije običan crtić već anime. Ovo je pet najboljih animea koji su se emitirali u Hrvatskoj i stekli veliku popularnost i naklonost publike.

1. Pokemon
2. Sailor Moon (Mjesečeva ratnica)
3. Dragon Ball
4. Yu-Gi-Oh!
5. Pčelica Maja

Je li anime crtić?

Često se vode rasprave o definiranju anime. Dok neki tvrde da je to običan crtić, drugi su ustrajni u mišljenju da je anime – anime. Studentica Rebecca Gomerčić animee gleda od malena i tvrdi da animei nisu crtići jer crtić svojim sadržajem mora biti prilagođen djeci.

“Anime u prijevodu znači japanski crtić, ali njihovi crtići nisu kao naši klasični crtići jer se bave temama koje nisu baš namijenjene djeci i vrlo često ima dosta eksplicitnih scena”, kaže Rebecca.

S time se slaže i Antonio Bukovac, student računarstva. Antonio napominje da oni koji ne gledaju anime smatraju da je riječ o crtićima jer “ako je nešto nacrtano ne može se baviti ozbiljnom temom, nego mora biti za djecu”. The Promised Neverland” je, na primjer, anime u kojem se opisuje svijet supostojanja ljudi i demona. U tom svijetu postoje farme na kojima se uzgajaju ljudska djeca čiji se dijelovi tijela poslije na tržnicama u staklenkama prodaju demonima kao hrana, pojašnjava Antonio.

“Definitivno nije nešto što bih rekao da pripada u crtić”, zaključuje ljubitelj animea. S druge strane student elektrotehnike Noa Markulić smatra da je anime crtić, ali poseban.

“To je crtić, ali je različit od našeg poimanja crtića”, ističe Noa.

Tako i informatičar Petar Mandarić objašnjava da ima anima koje su prema tradicionalnom shvaćanju crtića namijenjene djeci, poput Pokemona, Digimona, Cheburashka i Krteka. Ipak, ne bi čitav žanr opisao kao crtiće. Anica Tubanović, studentica povijesti umjetnosti i kulturne antropologije, tvrdi da su anime ozbiljnije od crtića jer dolazi do rasprava o moralu, ljubavi, politici i društvu općenito, a protagonisti su često ozbiljniji i zaokruženiji likovi.

“Anime je neki poseban žanr animiranosti”, zaključuje Rebecca.