Foto: Igor Kralj/PIXSELL

“Živio jednom nadaleko čuveni izumitelj. Zvao se profesor Baltazar, a bavio se čudnim izumima”. Ovim riječima davne 1967. godine započela je prva epizoda hrvatske animirane serije “Profesor Baltazar”. Popularni Baltazar nastavio se emitirati narednih 11 godina pod palicom karikaturista Zlatka Grgića, autora brojnih crtanih filmova i dobitnika mnogih nagrada, kao i nominacije za prestižnog Oskara.

“Profesor Baltazar je prekrasna serija koja govori o čovjeku koji pomaže svima, i djeci i odraslima u nekim neobičnim, začudnim situacijama”, opisuje Baltazara Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremenih umjetnosti i jedna od autorica izložbe “Od imaginacije do animacije: šest desetljeća Zagreb filma” koja je u MSU-u otvorena 30. siječnja. Izložba je posvećena slavnim umjetničkim ostvarenjima nastalima u prostorijama Zagreb filma. U 60 godina, koliko Zagreb film postoji, proizvedeno je više od 2000 dokumentarnih, edukativnih, igranih i animiranih filmova, a najpopularnije je ostvarenje po mišljenju mnogih upravo “Profesor Baltazar”.

U 59 epizoda u trajanju od pet do deset minuta, znanstvenik Baltazar uz maštovite ideje nastoji pomoći svojim sugrađanima Baltazar-grada u rješavanju svakodnevnih problema. Seriju su radili vrhunski umjetnici animacije, ostvarivši jedinstvo sadržaja i forme. Stvorili su priče koje razumije cijeli svijet, koje su aktualne i danas. Zbog vizualne privlačnosti, ali i miroljubivih poruka i edukativnog potencijala, ne čudi činjenica da su Baltazara gledala djeca diljem svijeta, a ne samo u Lijepoj Našoj.

“Zamisao u temelju proizvodnje Profesora Baltazara nije bila samo u ojačavanju filma za djecu, nego upravo u kanaliziranju te proizvodnje u seriju po najvišim stilskim načelima Zagrebačke škole. Domaći i svjetski uspjeh ove serije pokazao je kreativnu širinu Zagrebačke škole i njenu onodobnu vitalnost”, smatra filmski teoretičar i kritičar, Hrvoje Turković. Nadodaje da se Baltazarova odgojna uloga očituje u nastojanju da osvijesti djecu kako postoje širi i važniji problemi od onih osobnih.

“U seriji možemo vidjeti i neke negativne civilizacijske pojave kao što je, na primjer, širenje tvorničkog smoga koji ubija pčele, prisutnost siromaštva koje iscrpljuje i tako dalje, ali kritika nikako nije primarna uloga serije”, potvrđuje Turković edukativnu vrijednost Profesora Baltazara.

“Animirane filmove bi svakako trebalo pokazivati u školama, pogotovo filmove koji pripadaju Zagrebačkoj školi crtanog filma koja je globalno prepoznat i cijenjen fenomen”, smatra Pintarić koja se unatoč privrženosti “staroj školi” animiranog filma ne slaže s tvrdnjama da se danas ne proizvode animirani filmovi jednake kvalitete kao nekada.

“Na izložbi predstavljamo i najnovije radove hrvatskih umjetnika poput Gorana Trbuljaka, Darija Kukića, Andreja Rehaka, Livija Rajha, Danijela Šuljića, Irene Jukić Pranjić, Marka Tadića i ostalih, jer se radi o izvrsnim umjetnicima koji ne samo da su prepoznati i priznati kod nas već imaju i međunarodnu recepciju”, ističe Pintarić i napominje da je na odraslima da promisle koje će sadržaje ponuditi djeci i kako će osmisliti njihovo vrijeme.

“Vjerujem da ne postoji razlika između djece nekad i sad, postoje samo drukčija sjećanja na djetinjstvo”, tvrdi Pintarić.