Film “1917” počinje kao ambiciozan pokušaj sumiranja tragedije Prvog svjetskog rata u dvosatni mikrokozmos, a završava kao pretenciozan promašaj. Određenu slavu film je već stekao zbog činjenice da se priča odvija u naizgled jednom dugom kadru koji je prekinut samo kad jedan od protagonista padne u nesvijest. Međutim, umjesto da s ekrana u dvoranu prenese svu tjeskobu rata, takav kadar onemogućuje potpuno uranjanje u film.
Naime, jednom kada primijetite nedostatak reza, teško se oduprijeti osjećaju da gledate stvaranje filma, a ne priču dvojice mladih vojnika. Postaje očito da se likovi nalaze ispred kamere, a da je iza nje redatelj koji je naglasak odlučio staviti na tehničko umijeće, umjesto na radnju.

Najgori kad je eksplicitan, a najbolji kad je suptilan

Radnja prati priču dvojice britanskih razvodnika Blakea (Dean-Charles Chapman) i Schofielda (George MacKay), koji su dobili zadatak da prenesu poruku kojom će spasiti 1600 vojnika, uključujući i Blakeova brata. Međutim, film ne uspijeva potaknuti gledatelje da se zainteresiraju za živote 1600 mladića koji o glavnim likovima ovise. Zbog toga se čini da se za potencijalnom smrću brata jednog protagonista posegnulo kao za jeftinim trikom zbog kojeg bi gledateljima trebalo biti stalo do uspjeha misije.

Iako bi se vremenski radnja trebala odvijati 1917. godine, film je nevjerojatno moderan. To je u prvom redu vidljivo po suvremenom pogledu na ratovanje koje se očituje u neprestanom osuđivanju rata kao takvog i zanemarivanju naivnog entuzijazma s kojim su mnogi u Prvi svjetski rat otišli. Umjesto da ubijaju svoje neprijatelje, Blake i Schofield im neprestano daju šansu da prežive, zbog čega u filmu postoji pacifistički ton koji je tipičniji za 2020. nego za 1917. godinu.

Film je također prepun suvremenih, ali doduše istinitih, klišeja o Prvom svjetskom ratu. Spominjanje da se radi o ratu do iscrpljenja i da je nepojmljiva količina muške mladosti bačena u uzaludnoj borbi za nevjerojatno male komade zemlje samo su neki od njih. “1917” stoga u nekim trenucima nije ništa više od stereotipnog prikaza Prvog svjetskog rata. Kao kontrast takvom naglašavanju stoji tiša pozadina filma. ovaj za Oscara nominiran film najbolji je kada suptilno dočarava kakav je taj rat stvarno bio. U jednoj sceni Schofield u potpunom mraku bježi od Nijemaca, a put mu obasjavaju samo eksplozije. U suvremenom svijetu sveprisutne javne rasvjete tako nešto je gotovo nemoguće zamisliti – borba za goli život u uvjetima u kojima je prst pred nosom moguće vidjeti samo dok bombe padaju.

Dobrim dijelovima ne uspijeva spasiti loše

Ipak, usprkos nekim dobrim odlikama, ovaj film ne pruža dublju istinu o tragediji Prvog svjetskog rata niti daje velik doprinos filmskoj umjetnosti. Radi se samo o još jednom filmu koji je, čini se, snimljen samo da bi se zadovoljio ego redatelja željnog slave koju donosi osvajanje Oscara.

Budući da slovi kao jedan od ovogodišnjih favorita, “1917” je na dobrom putu da se pridruži “Argu”, “Kraljevu govoru”, “Spotlightu” i ostalim prosječnim filmovima koji su popularni samo zato što su suvremeni i koji ubrzo nakon trijumfa na Oscarima padnu u zaslužen zaborav.