Foto: Pexels

Dokumentarni serijal “Dark Tourist” koji se pojavio na Netflixu 2018. godine vrlo brzo je napredovao od slabo poznatog projekta novinara s Novog Zelanda, Davida Farriera do jednog od zapaženijih sadržaja u produkciji Netflixa. Prije snimanja “Dark Tourist” serijala David Farrier bio je poznat kao kreator dokumentarca “Tickled” iz 2016. godine te kao reporter i radijski voditelj.

“Dark Tourist” bavi se fenomenom “mračnog” turizma koji je posljednjih nekoliko godina postao jedna od najbrže rastućih i najkreativnijih turističkih aktivnosti. U osam epizoda novog dokumentarnog serijala Farrier istražuje mjesta tragedija, ratnih zločina, katastrofa i samoubojstava poznatih, kao i manje poznatih osoba, pokušavajući dati pregled svega što nova i pomalo bizarna vrsta turizma može ponuditi ako posjedujete dovoljno novca i živaca.

Nedostatak pripreme i istraživanja

Iako je serija promovirana kao istraživanje trenda “mračnog” turizma teško da u epizodama prve sezone ima ikakvog istraživanja. Farrier ne nudi opis “mračnog” turizma i čini se da definicija prema kojoj se vodi i odabire destinacije postaje iz epizode u epizodu sve proizvoljnija. “Mračni” turizam termin je stvoren početkom 2000-ih godina da bi se opisalo transformiranje mjesta smrti i užasa u prominentne turističke destinacije od kojih se dobro zarađuje.

Ovim fenomenom do sada se pozabavio nemali broj kulturologa, sociologa i drugih stručnjaka pa Farrierova neinformiranost i površnost pomalo iznenađuje. Jedan od velikih propusta serije je i u tome što slabo zadire u motivacije ljudi koji posjećuju destinacije poput mjesta ratnih zločina ili nesreća. Osvrt na taj aspekt “mračnog” turizma bio bi posebno zanimljiv da je detaljnije i smislenije obrađen.

Već nakon gledanja prve epizode postaje teško ne zapitati se koje su zapravo Farrierove namjere. Prva epizoda vodi nas u nekoliko zemalja Srednje i Južne Amerike. U Kolumbiji, gdje cvjeta “narko” turizam, Farrier jednostavno ne zahvaća širi kontekst kulturnog, društvenog i političkog fenomena koji mu se otvaraju. Bez postavljanja pravih pitanja o neobičnom spletu lokalnih tradicija, kulture, socijalne situacije te mračne i krvave povijesti narko kartela o kojoj turisti iz cijelog svijeta dolaze iz prve ruke slušati, sve ostaje na senzacionalizmu vezanom uz teme daleko kompleksnije nego što “Dark Tourist” nastoji prikazati.

Etnocentrizam i socijalna neosjetljivost

Stvari postaju još gore u Meksiku gdje se ekipa uključuje u takozvani “Immigrant tour“, simuliranje ilegalnog prelaska granice Meksika i Sjedinjenih Američkih Država. Bez problematiziranja konteksta u kojemu se jedno mučno i dehumanizirajuće iskustvo pakira u turističku ponudu i prodaje, Farrier nespretno komentira da “pravim imigrantima nije zabavno“.

Najveći problem serije zapravo je etnocentrizam kojim obiluje gotovo svaka epizoda. Religijski rituali, folklorni običaji ili elementi kulture određenih zajednica prikazani su vrlo pojednostavljeno i stereotipno. Poput ture kroz maslinike ili stare gradske jezgre na hrvatskoj obali “Dark Tourist” predstavlja turističke obilaske siromašnih četvrti u Južnoafričkoj Republici. Dok se turisti mahom iz razvijenih zemalja voze na biciklima i promatraju siromašne, Farrier potpuno nesvjestan svoje pozicije ispričava se domaćem vodiču na jednoj od brojnih nepromišljenih izjava u kojoj konstatira da “još nikada nije iskusio ‘slam tour'”.

S obzirom na sredstva i razinu produkcije kojom serija raspolaže prava je šteta što sadržaj nije obrađen ozbiljnije i konkretnije. Teško je tvrditi da je “Dark Tourist” serija loših namjera, ali s obzirom na kompleksnost teme koju nastoji obraditi ostavlja dojam plitkoće.