Foto: Promo

Ako ste konformist, želite eksperimentiranje u nekim dosad neistraženim filmskim područjima, produbiti pogled u različite žanrove, teško da postoji bolji uvod za tu priliku od francuskog pokreta zvanog “ew French Extremity”, odnosno filmova koje on podrazumijeva.

Igra mačke i miša

Novi val francuskog horrora svoj zamah uhvatio je početkom novog milenija i iznjedrio brojne perspektivne filmaše. Jedan među mnogima je Alexandre Aja, poznatiji globalnoj publici po uglavnom uspješnoj obradi kultnog naslova “Brda imaju oči” i neozbiljnom 3D eksperimentu s piranjama.

Ipak, glavnu riječ prepuštam filmu koji je Aji poslužio kao odskočna daska za financijski unosnije projekte. Originalni francuski naslov glasi “Haute Tension”, na engleski preveden “High Tension”, dok su naši prevoditelji bili posebno kreativni i filmu nadjenuli titulu “Krvave Romanse”. I zaista, svaki od navedenih naslova vjerno nagoviješta i sugerira gledatelju što ga čeka tijekom 90 minuta ove napete, krvave igre mačke i miša, inspirirane kultnim slasher žanrovskim naslovima iz 70-tih i 80-tih.

Dvije studentice odlaze u izoliranu obiteljsku kuću kako bi se mogle pripremiti za ispite. Na putu njihovim ambicijama stoji krvožedni manijak. I to je sve što trebate znati o radnji ovog filma, budući da sam i sam u iskustvo ušao naslijepo.

Režiser koristi zanimljive kutove snimanja, kadrove koji sugeriraju opasnost, podižu neizvjesnost i broj otkucaja srca da bi se ubrzo raspršili u dudu varalicu i ostavili gledatelje na krivoj nozi. Također, očita je vještina u upotrebi odraza u ogledalima, nešto što će Aji kasnije poslužiti kod snimanja horror filma “Zrcala”. Scenografija je sirova, u nekim trenutcima klaustrofobična, izaziva osjećaj prljavštine te se odlično uklapa u cjelokupni ugođaj filma. R oznaka iskorištena je do krajnjih granica i opravdana.

Promišljeni potezi

Scena u kojoj se filmski antagonist po prvi puta pojavljuje morbidna je, nesvakidašnja, brutalna, ulazi u pamćenje, teško ga napušta cijelim vremenom trajanja filma, a i kasnije. Upravo taj trenutak ključan je za ostatak filma, služi kao čvrst temelj za kasniji razvoj događaja. Napadač ostavlja čvrst dojam na gledatelja, postavlja se kao sila kojoj nitko ne želi stati na put. Nasilna priroda filma, vremenski raspon tijekom kojeg se radnja odvija, pa i samo okruženje u kojem se likovi nalaze podsjeća na Hooperov “Teksaški masakr motornom pilom”, s tim da je Ajin film daleko eksplicitniji u prikazivanju nasilja, ali i slojevitiji u svojoj srži. Uz krvoločnu pozadinu, neke od tema kojima se film bavi su seksualnost, fetišizam, zadiranje u ljudsku psihu i um, što nas dovodi do scenarističkih odluka.

Potezi koje “High Tension” povlači hrabri su, izazivaju ponovno promišljanje o prethodno viđenom, njihova beskompromisnost gledatelja ne ostavlja ravnodušnim. Osjećaji odlaze u ekstreme, od potpunog oduševljenja do gađenja i bijesa. Siva zona ne postoji, film je podijelio svoju publiku na dvije potpuno suprotne polutke, a upravo u tome posebnost je ovog uratka. Jer mnogo toga je podložno kritici, ali ambiciju ne možemo osporiti.