Prije samo gledanja filma “Bilo jednom… u Hollywoodu” zapitajte se koliko ste upoznati s pričom o Sharon Tate, Romanu Polanskom i Charlesom Mansonom. Ako vam ova imena nisu baš poznata, velik su šanse da nećete shvatiti ovaj film niti ono što je redatelj Quentin Tarantino zamislio. Nećete shvatiti zašto je upravo zadnjih pola sata uvjerljivo najgenijalniji dio filma.

Pitt zasjenio DiCapria

Deveti Tarantinov film naišao je na salvu kritika, ali i pohvala. Ovo nije priča o Sharon Tate ili o zlatnom dobu Hollywooda, ovo je Tarantinova verzija događaja iz kasnih 60-ih godina koji su šokirali Ameriku. Ovo je njegova oda tom dobu. U filmu se isprepliću tri radnje. Glumac Rick Dalton (Leonardo DiCaprio) i njegov kaskader i vozač Cliff Booth (Brad Pitt) bore se u Hollywoodu za karijeru. Radnja s kojom se isprepliće povezana je s jednim od najvećih zločinaca 60-ih godina, Charlesa Mansona obitelj, dok je treća povezana s životom redatelja Romana Polanskog te njegove supruge i glumice, Sharon Tate (Margot Robbie).

Leonardo DiCaprio korektno je odglumio lik Daltona, koji se nalazi u vječnoj borbi sa samim sobom. Svoj odraz doživljava neprijateljem što se manifestira u scenama gledanja u ogledalu. Istovremeno se sažalijeva i kori te ostavlja dojam nestabilne i razočarane osobe koja traži svoje mjesto pod suncem. Lik kaskadera Bootha potpuna je suprotnost Daltonovom. Odvažan, hrabar, pomalo i humorističan glatko se izvlači iz problema u koje upadne. O njemu kruže svakakve priče, čak i da je ubio vlastitu ženu, ali izgleda da mu nitko ne može ništa. Unatoč svemu tome, život mu nije ništa bolji od Daltonovog. Brad Pitt mnoge je iznenadio i u nekim trenutcima potpuno zasjenio lik kojeg glumi DiCaprio, stoga ne čude prognoze prema kojima upravo on osvaja Oscara za najbolju sporednu ulogu.

Ljepoticu Sharon Tate igra zanosna Margot Robbie, koja se tu i tamo pojavi, nabaci osmijeh, prošeta filmom i zaradi nominaciju BAFTE za najbolju sporednu ulogu. Jedna od impresivnijih scena jest ona kada je Sharon Tate u izvedbi Robbie gledala film u kinu u kojem je glumila prava Tate. Sharon Tate koja nije Sharon Tate glumi u filmu o Sharon Tate i gleda film u kojem je glumila Sharon Tate. Boli glava?

Nepogrešiv Tarantino

Tarantinov odabir ne treba preispitivati jer očigledno nije pogriješio, no filmu definitivno nedostaju jaki ženski likovi. Jedini takav u filmu bila je naizgled slabašna djevojčica Trudi Fraser koju glumi talentirana 10-godišnjakinja, Julia Butters. Trudi je zapravo Daltonov prozor u samoga sebe. On u njoj vidi entuzijastičnog dječaka koji vjeruje da će mu život biti uspješan. Želi je upozoriti na budućnost za koju misli da je čeka, čime zapravo upozorava samog sebe. Postoje tu i neka nova imena koja je Tarantino doveo na velika platna poput talentirane kćeri Andie MacDowell, mlade Margaret Qualley, koja u filmu glumi Pussycat, ili pak Maye Hawke, kćeri glumaca Ume Thurman i Ethana Hawkea.

Film se može premotati na zadnjih 40 minuta i dalje će nam biti jasno tko je tko. To je ujedno i najzanimljiviji dio filma jer vidimo kako će se brutalan povijesni okršaj završiti i koga je Tarantino ovog puta odlučio ‘ucrveniti’. Tarantinovi fetiši, od kojih je najpoznatiji  onaj na stopala, niti ovdje nisu izostali, baš kao niti neobičan izbor kutova snimanja i perspektiva. Iako prati radnju većeg broja likova, film ima vrlo dobru protočnost i čini se da svaka scena dolazi baš onim redoslijedom kako bi i trebalo biti.

Ovo je primjer filma koji će se nekima svidjeti, dok će drugima biti razočarenje. Nema onog srednjeg. To je jednostavno Tarantino, tipično netipičan. Radnja jako sporo teče i ništa se ne događa, ali je ipak genijalan. Genijalan jer upravo to nepostojanje glavne radnje čini samu radnju. Genijalan jer se opet manifestirao bizaran um Quentina Tarantina, s razlogom jedan od najprepoznatljivijih redatelja današnjice. Glumačka postava, odlična glazbena podloga te fantastično odigrane i snimljene scene ono su što ovaj film čini vrijednim nominacije za čak deset Oscara. Svidio vam se ili ne, jedno je sigurno – o ovom filmu još će se dugo pričati.