Južnokorejski redatelj Bong Joon-ho svojim je filmom “Parazit” uspio natjerati publiku da ponovo preispita vrijednosti kojima teže u životu te da se svaki od njih zapita o nejednakosti prilika u svijetu u kojem živimo. Riječ je o dugometražnom filmu koji je oduševio filmsku publiku tragičnom pričom o dvije obitelji unoseći elemente trilera, horora i komedije, povezujući ih političkom satirom u savršenu cjelinu.

Film donosi priču o infiltraciji siromašne korejske obitelji u bogatašku, koja svoj oronuli podrumski stan zamjenjuje životom u luksuznoj vili obitelji Park. U filmu se tužna realnost isprepleće s mistikom, kada sin Ki-woo (Choi Woo-shik) od svog prijatelja Mina (Park Seo-joon) na poklon dobiva kamen za kojeg se vjeruje da obitelji donosi bogatstvo. Zahvaljujući Minu, Ki-woo odlazi na intervju za posao privatnog učitelja engleskog jezika i snalazeći se na razne načine pokušava zaposliti i ostatak obitelji, svojeg oca Kim Ki-taeka (Kang-ho Song), majku Kim Chung-sook (Hye-jin Jang) i sestru Kim Ki-jung (So-dam Park).

“Bio sam fasciniran idejom o infiltraciji. Kad sam bio na fakultetu, poučavao sam za bogatu obitelj i stekao osjećaj da sam se infiltrirao u privatne živote potpunih stranaca. Svakog tjedna ulazio bih u njihovu kuću i razmišljao kako bi bilo zabavno kad bih uspio sve svoje prijatelje infiltrirati jednog po jednog u kuću”, izjavio je redatelj Bong Joon-ho za časopis The Atlantic.

Kroz estetski visokokvalitetne kadrove, Bong detaljno razrađuje simboliku filma koja se krije u samom naslovu. Karakterističan simbol je specifičan miris Ki-woove obitelji, mučan smrad vlage koji progovara siromaštvo, kojeg niti najskuplje odijelo ne može sakriti. Bong provlači teme klasne nejednakosti, siromaštva i nepravde, a morbidne scene nose snažnu kritiku kapitalizma. Sličnu tematiku možemo pronaći i kod još jednog uspješnog korejskog redatelja, Chan-wook Parka, poznatog po filmu “Oldboy”, a teško je ignorirati činjenicu da su obojica članovi lijevo orijentirane demokratske stranke.

Film koji je snimljen u samo 77 dana nesumnjivo je jedan od neočekivano najboljih filmova godine, a to je potvrdio i osmominutni pljesak na dodjeli nagrada u Cannesu, gdje je jednoglasnom odlukom žirija odnio Zlatnu palmu. Da uistinu nije riječ o ‘toliko lošem filmu’, kao što je u svom govoru na dodjeli SAG Awards nagrada rekao glumac Song Kang-ho, potvrđuje i pljesak popraćen stajaćim ovacijama koji je cijela glumačka ekipa dobila od holivudske kreme. Osim toga, film je nominiran u čak šest kategorija za nadolazeću nagradu Oscar te je ušao u povijest kao prvi južnokorejski film nominiran u kategoriji međunarodne kinematografije, s velikim šansama da upravo tu nagradu i osvoji.