Foto: Promo

Zamislite svijet u kojem su Saveznici izgubili u Drugom svjetskom ratu, a Japan i Njemačka vladaju Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo takav tijek događaja prikazuje serija “The Man in the High Castle” scenarista i redatelja Franka Spotnitza, publici poznatom i po seriji Dosjei X. Ova znanstveno fantastična drama adaptacija je knjige istoimenog naziva autora Philipa K. Dicka, koji je za svoje djelo dobio i prestižnu nagradu Hugo.

Filmovi kao spas od totalitarnih režima

Kroz četiri sezone serija prikazuje SAD kao mračno i korumpirano mjesto čijim istočnim saveznim državama upravlja Treći Reich, a zapadnim Japansko Pacifičko Carstvo. Radnja započinje 1962. godine kada Juliana Crain (Alexa Davalos) otkriva film koji bi mogao biti ključ za rušenje totalitarnih režima. Film naziva “The Grasshopper Lies Heavy” prikazuje bombardiranje Hirošime te sastanak Roosevelta, Churchilla i Staljina na Jalti. Svi filmovi prikazuju alternativnu stvarnost u kojoj su Saveznici dobili rat.

Događaji prikazani na njima, poput nadmetanja SAD-a i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika u Hladnom ratu doista su stvarni. U toj drugoj stvarnosti prikazanoj na filmovima postoje druge verzije gotovo svih likova. Neki od njih posjeduju potpuno drukčije osobine od onih u stvarnosti u kojoj trenutno žive. Filmovi su najveća nada Pokretu otpora koji se bori protiv vojne policije carske japanske vojske Kempeitai na čelu s glavnim inspektorom Kidom (Joel de la Fuente) te protiv SS-a koji vodi John Smith (Rufus Sewell), čije privatne živote pobliže upoznajemo u kasnijim sezonama. Čovjek koji se nalazi u središtu produkcije i distribucije filmova u seriji poznat je pod nazivom The Man in the High Castle te je upravo po njemu serija dobila ime.

Nagrađivana, ali i kritizirana

Teško je predvidjeti tko će s kim surađivati, tko će se urotiti protiv koga, tko će pobijediti, pa se zbog toga gomilaju razne teorije zavjere, a stvorena napetost drži pažnju gledatelja. Ipak, dok su prva i druga sezona hvaljene zbog sjajne glumačke postave i snažnih zapleta, treća i četvrta našle su se na meti mnogih kritika. U njima fokus bježi s filmova i njihovog utjecaja na budućnost Reicha i Japana, a radnja se previše usmjerava na priče koje ne doprinose i nisu važne za radnju. Redatelj Spotnitz ubacio je homoseksualne parove i Afroamerikance s željom da radnja bude relevantna vremenu u kojem živimo, no kritičari zamjeraju da se time odmaknuo od početne radnje i priče serije. Teško je ne prikloniti se kritikama jer naročito posljednja sezona daje gledatelju osjećaj kao da se radi o nekoj drugoj seriji, potpuno drukčijoj od one iz prve i druge sezone. To ne znači da je posljednja sezona loša, ali za neke ipak ostaje razočaravajuća jer serija oduševljava zbog jedinstvene radnje i prikaza povijesti iz prve sezone, dok se u posljednjoj sezoni odigrava potpuno nova radnja.

Nakon objavljivanja postala je najgledanija Amazonova serija ikad. Dobitnica je dva Emmyja za udarne termine u kategoriji izvanredna kinematografija za seriju snimanu iz jednog kuta te za izvanredan dizajn uvodne špice. Opravdano – njezina glazba i prikaz posjeduju određenu dozu misterije koja već na samom početku serije budi želju za daljnje gledanje.

Tjera na razmišljanje

Na pitanje kako želi da se ljudi sjećaju njegove adaptacije knjige The Man in the High Castle, Spotnitz je odgovorio da se nada “da je to serija koja ostaje s ljudima. Ona serija koja ih tjera da razmišljaju o svijetu u kojem žive i cijene da smo prošlost stvorili mi”.

Moglo bi se složiti s time da serija potiče na razmišljanje o povijesti, ali nije još jedna u nizu koja prikazuje događaje iz Drugog svjetskog rata. Ipak su stvarna zbivanja samo podloga za izmišljeni scenarij. No, također, idealna je za sve ljubitelje povijesti i znanstvene fantastike jer čini odličan spoj tih dvaju područja.