Foto: Promo

Od kad je Hollywooda, inspirativne sportske priče pokazale su se kao siguran temelj i svojevrsna zona komfora za mnoge filmaše. Žanrovski jednostavan koncept pojedinca ili skupine koji se protivno svim uvjetima i očekivanjima izdižu iznad prepreka, bilo natjecateljskih ili inih, izrodio je respektabilni broj kvalitetnih naslova. U bližem sjećanju ostaje “Borac” (2011.) Gavina O’Connora, a gotovo devet godina kasnije, režiser i scenarist vraća se na domaći teren uz naslov “The Way Back”.

Život kao film

Izbor glavnog suigrača iliti filmskoj priči vjerodostojnije – trenera – bio je prigodan. Nakon intrigantnog akcijskog trilera “Računovođa” (2016.), Ben Affleck ponovno ima glavnu ulogu ispred objektiva O’Connorove kamere.

Jack Cunningham sredovječni je građevinski radnik i nekadašnji srednjoškolski košarkaš. Kad ne obavlja poslove na gradilištu, slobodno vrijeme krati ispijajući limenke jeftinog piva i boce alkohola, distanciran od vlastite obitelji, u toksičnom odnosu s bivšom suprugom. Iznenada se otvara mjesto glavnog trenera košarkaške momčadi Bishop Hayes. Simbolično, Jackov povratak u Katoličku školu pruža priliku za svojevrsno iskupljenje i povratak na pravi put.

Kao što se već moglo naslutiti, Affleckova pojava u ovoj delikatnoj ulozi nije slučajna, budući da glumac vodi bitku s alkoholizmom u privatnom životu, a prošao je i kroz proces bračne rastave. I činjenica je da teške neprilike iz stvarnog života obogaćuju ovaj film s dozom autentičnosti te stvaraju metafilmski element, a Afflecku omogućuju isporučivanje izvedbe karijere. Zaista, raspon emocija kroz koje prolazi – od klonulosti pod mlazom vode, malaksalosti u alkoholnom stanju, srceparajućih facijalnih ekspresija kada je najteže, pa do erupcija oduševljenja nakon pobjedničkih ubačaja – najveće je blago ovog filmskog iskustva. Komadić duše projiciran na platno.

Nedostaje slojevitosti

Radnja u filmu balansira između dramskog dijela, osobnog života likova i poslovnog aspekta koji se ogleda u iskustvu treniranja srednjoškolske košarkaške momčadi. Sportski element dodan je kao izvor inspiracije, kako likovima, tako i za gledatelje, te potencijalno svijetlo na kraju tunela traumama prožetih protagonista.

Scenarij je suzdržan u odavanju informacija, kroz cijelo trajanje filma publiku obogaćuje novim saznanjima, pomaže dodatno shvatiti likove, postupke i barijere s kojima se suočavaju. Glazbeni broj je melodičan, izvrsno koketira s osjećajem melankolije i nedostatkom perspektive. Ipak, one najviše note vraćaju nadu i vjeru u iskupljenje. Zagasita fotografija uspješno odražava atmosferu i stanje svijesti aktera.

O’Connor podređenu ulogu dodjeljuje mehanici sporta i događajima na terenu, interes je dominantno na strani psihološke analize likova. U trenucima kada je fokus na košarkaškoj momčadi, film gubi na slojevitosti i nepredvidljivosti. Sportski segment djeluje konvencionalno, isforsirano i naposljetku – nedovoljno uvjerljivo da bi izazvao išta drugo osim površnih emocija. Obrasci poznati iz drugih srodnih filmova očiti su. Momčad je u rasulu, niže poraze. Imamo igrača buntovnika koji zbog ponosa žrtvuje mjesto u momčadi (Coach Carter, 2005.), šutljivog, povučenog pojedinca kojem fali samopouzdanja kako bi ispunio puni potencijal, igrača sklonom ekscesima na terenu, zabavljača. Među igračima osjetan je nedostatak dinamike i detaljnije karakterizacije. Malo je prostora ostavljeno za prikaz ekipnog napretka. Izuzetak je motiv narušenih obiteljskih odnosa kojem režiser pridaje pažnju kroz odnos trener-igrač, ali uočljiv tek u natruhama.

U svojoj srži “The Way Back” je uvjerljiva osobna priča čovjeka u mukotrpnoj, životnoj borbi s demonima prošlosti i sadašnjosti, u potrazi za boljom budućnosti. Film koji je na vrhuncu kada se bavi privatnim životima glavnih protagonista, njihovom autodestruktivnom naravi, njezinim razlozima i posljedicama. Tada se kvalitativno distancira u odnosu na ostale naslove unutar sportskog žanra. Ipak, dualistički karakter scenarija, ponajviše primjetan kod prijelaza s privatnog na sportski dio, priječi uvrštavanje ovog naslova među žanrovske laureate.