"Zemlja nomada", film redateljice i scenaristice Chloé Zhao briljirao je na gotovo svakom filmskom festivalu na kojem je do sad prikazan. Spoj drame i filma ceste praćen snažnom karakterizacijom likova pokazao se kao dobitna kombinacija u utrci za osvajanje Zlatnog globusa za režiju. Osvajanjem te nagrade Chloé Zhao potvrdila se kao ozbiljna konkurencija na predstojećim Oscarima, a Francis McDormand u ulozi glavne junakinje osvojila je kritičare i publiku diljem svijeta. I 2021. godina pokazala se u jednakoj mjeri pogubna za kina kao što je bila i prethodna, a jedna od zanimljivosti koje je pandemija donijela je nedostatak bombastičnih kino hitova. Tako su svoju priliku za lov na Oscara dobila kvalitetna, ali manje promovirana ostvarenja kao što je "Zemlja nomada".
Između dokumentarca i fikcije
Riječ je o filmskoj adaptaciji knjige "Nomadland: Surviving America in the Twenty-First Century" književnice i novinarke Jessice Bruder koja se bavi skupinama modernih nomada, uglavnom starijih Amerikanaca, koji tijekom gospodarskog sloma 2008. godine ostaju bez gotovo svega što su stvarali tijekom godina napornog rada. Ostavljaju gubitke iza sebe i prepuštaju se nomadskom načinu života kombijima i kamperima krstareći Sjedinjenim Američkim Državama u potrazi za mjestom pogodnim za noćenje i poslom.
Jedna od tih modernih nomada je i glavna junakinja filma Fern, koja nakon smrti muža i doslovnog nestajanja rudarskog gradića u kojemu je živjela, kupuje rabljeni kombi i kreće na put. Fern tumači nezaustavljiva Francis McDormand koja je zbog svoje nevjerojatno uvjerljive izvedbe također zaradila nominaciju za Oscara za najbolju glumicu. Fern se suočava s nemilosrdnim vremenskim uvjetima, napornim poslovima, usamljenosti na putu, ali i vlastitim strahovima, starosti i svijetom koji postaje sve nesigurniji. Jedan od najupečatljivijih aspekata filma, ali i glavne uloge koju McDormand fantastično nosi, je prikaz glavne junakinje kroz malo riječi i brojne fizičke aktivnosti.
Mijenjaju se gume, slažu police, pripremaju štandovi i obavljaju sve aktivnosti potrebne da bi se na cesti osiguralo preživljavanje. Takav pristup iziskuje velike glumačke sposobnosti, ali i vještinu redatelja da vizualno komunicira o složenim temama. Na veoma dojmljiv način Zhao i McDormand upotrebljavaju takve svakodnevne situacije da bi ispričale priču o gubitku, ali i iscjeljivanju koje se pronalazi u lutanju. "Zemlja nomada" vizualno je divan film, prostrana i divlja Sjeverna Amerika sjajnom i gotovo dokumentarističkom režijom Chloé Zhao pretvara se u platno na kojemu svoj otisak ostavljaju osobne drame likova i njihova putovanja. Međutim, krajolik u ovom filmu nije samo puka pozadina zbivanja. U krajolik se upisuju mnoga značenja i beskrajna prostranstva autocesta na koja su osuđeni moderni nomadi postaju važna sila u priči o Fern i njoj sličnim ljudima. Iako je riječ o filmu sporijeg ritma i bez narativne strukture, zanimljiva glavna junakinja i prikaz modernog nomadskog života u SAD-u dovoljni su da zaokupe gledatelja.
Snažna priča i pretenciozni dijalozi
Priča je ispričana suptilno i profinjeno. Ipak, može se naslutiti da je izvorni materijal koji je Zhao adaptirala u scenarij, knjiga "Nomadland: Surviving America in the Twenty-First Century", znatno žešća priča koja uključuje i niz stvarnih sudbina. Pojedine osobe o kojima je u svojoj knjizi pisala Jessica Bruder u filmu glume sami sebe.
U filmu se pojavljuje Bob Wells, veteran nomadskog načina života, antikapitalist i svojevrsni guru modernim nomadima. Wells utjelovljuje samog sebe i tijekom njegovih dijaloga s Fern i drugim nomadima gledatelj shvaća da postoje natruhe zajedničke, labavo povezane filozofije kretanja i života među ljudima na cesti. Tako je "Zemlja nomada" ostvarenje koje nastaje djelomično uronjeno u američku pripovjednu tradiciju koja od Henryja Davida Thoreaua do Marka Twaina tematizira lutanje i slobodu. Nažalost, taj dio možda je i jedna od slabijih točaka filma. Iako je "Zemlja nomada" u prvom redu priča o Fern, premalo je vremena posvećeno zaokruživanju onog dijela priče koji prikazuje zajednicu koja se formira u trenutku kada zbog rastućeg siromaštva ti ljudi prestaju biti dio šireg društvenog sustava i primorani su preživljavati na njegovim marginama. Stoga pojedini dijalozi djeluju šablonski i pomalo pretenciozno.
Film je unatoč tome skladan i ne tone u patetiku koja često prijeti ostvarenjima ovakve vrste, razlog za to je prikaz stvarnih teških životnih uvjeta, bez romantiziranja. Iako je "Zemlja nomada" daleko od romantiziranja lutanja i egzistencijalnih nevolja s kojima se suočava glavna junakinja i ostali likovi, malo žešći i grublji način portretiranja života na cesti i skupina modernih nomada možda bi filmu donio dodatnu upečatljivost i uvjerljivost.
https://www.youtube.com/watch?v=6sxCFZ8_d84
