Finale Eurosonga jučer je, nakon nešto više od tri i pol sata programa, proizvelo Austriju kao pobjednika 69. izbora za najbolju pjesmu Europe. Emotivnom i vokalno impresivnom izvedbom techno-operne pjesme "Wasted Love" austrijski glazbenik umjetničkog imena JJ, po treći je put svojoj zemlji donio naslov pobjednika. TikToku poznata novinarka portala eurosong.hr, Mariana Borozan za Global je prenijela svoje doživljaje.
Smatra da se ove godine najviše cijenila ekstravagantnost i upečatljivost. Odabir 20 zemalja koje su završile u finalu bio je donekle očekivan.
Publika najviše glasova dala Izraelu
Prva i druga polufinalna večer te samo finale tekli su bez mnogo skandala i istupa kao prošlih godina. "Ove godine Eurosong je imao nekoliko natjecatelja s dojmljivim pjesmama i upečatljivim nastupima. Izdvojila bih Finsku, Austriju, Albaniju koje su na mene ostavili dojam, te unatoč ispadanju u polufinalu - Australiju", rekla je Borozan.
Sva napetost sačuvana je za finalno glasovanje nacionalnih žirija i publike. Pokazalo se da su se i ove godine ukusi žirija i publike razlikovali. Sudeći po glasovima publiku je najviše osvojila pjesma "A New Day Will Rise" izraelske predstavnice Yuval Raphael. S obzirom na prošlogodišnje negodovanje da Izrael zbog rata u Gazi uopće sudjeluje na Eurosongu odluka publike ostaje podosta kontradiktorna.
Isprazna priča ‘ujedinjenih glazbom‘
Po treći put ponovio se scenarij u kojem žiri i publika nisu bili suglasni oko pobjednika, no dodjeljivanje najvećeg broja bodova austrijskom predstavniku pokazalo se herojskim potezom žirija. Time su zadovoljene obje strane. Volja gledatelja koji bi teško prihvatili održavanje idućeg Eurosonga u zemlji kao što je Izrael te interes organizatora da zadrže krhku reputaciju politički neutralnog natjecanja.
Godinama se propituje smjer kojim eurovizijski organizatori idu. Slogan "Ujedinjeni glazbom" sve više postaje izlizana priča kojom se želi sakriti želja za što većim profitom i ugledom. "Već dugo sama pjesma i vokalna izvedba nisu jedini kriteriji uspjeha. Danas veliku ulogu imaju i scenski nastup, priča koja se gradi oko pjesme i izvođača, PR te cijeli niz sitnih detalja koje publika ne vidi u tih tri minute na ekranu", rekla je Borozan.
Upravo nevidljivi elementi postaju presudni faktor za ukupni plasman. Od nastupa su izgleda bitniji popularnost među publikom, količina ulaganja u imidž predstavnika i reputacija države na natjecanju.
Hrvatsko eurovizijski paradoks
Hrvatski rezultat više govori o tome kolika su rijetkost euforija i interes za plasmanom prošlih godina. Ove sezone finale kao da nije bilo na vidiku nikome osim Marku Bošnjaku te se Hrvatska njegovim plasmanom vratila u standard loših rezultata.
"Ispadanje Hrvatske u polufinalu rezultat je spleta različitih okolnosti i odgovornosti. Moguće je da je izostala snažnija podrška iz vlastite domovine, a nedostatak glasova iz zemalja koje nam inače redovito daju bodove dodatno je otežao prolazak", rekla je Borozan. Ako se uzme u obzir bogata povijest sudjelovanja hrvatskih predstavnika na ovome natjecanju, postojanje hrvatskog eurovizijskog paradoksa je očigledan. Hrvatska ima sve preduvjete za odličan nastup, ali rezultati uporno izostaju.
Taj se paradoks ne može svesti samo na loš izbor pjesme ili nepravedno glasovanje. Hrvatska je tijekom godina sudjelovanja slala moćne vokale, upečatljive vizuale, zanimljive pjesme od kojih su neke postale i viralni fenomeni. Borozan ističe da Hrvatska ne može i ne smije graditi kriterije na temelju jednog izuzetnog slučaja. "Vjerujem da bi nacionalni izbor trebao rasti iz godine u godinu, a ne da dosegne samo jednu razinu pa stagnira", kazala je Borozan.
