Foto: Privatna arhiva

Marketing, sport i – glazba, u svemu se tome pronašao Matej Mudrovčić kojem je danas izašao i prvi spot za originalnu autorsku pjesmu “Pitanja”. U povodu premijere spota razgovarali smo mladim kantautorom.

Relativno si novo ime na glazbenoj sceni, iako se već dugo baviš glazbom. Što za tebe znači ovaj spot?

Iskreno, još ni sam ne mogu vjerovati izdajem svoju pjesmu. Pjesme sam počeo pisati mnogo prije nego sam počeo aktivno nastupati. Očito je moralo proći neko vrijeme prije nego se osjetim spreman pokazati svijetu svoje stihove i glazbu. E sad, hoću li uspjeti prenijeti svoj doživljaj pjesama publici, to ćemo tek vidjeti.

S druge strane, tvoj studij nije vezan uz glazbu, kako si spojio dva smjera?

Moja struka, marketing, mnogo je šire područje, ali marketing i glazba imaju dosta zajedničkog. Najviše se to vidi među ljudima iz jedne i druge branše. Ljudi su kreativni, otvoreni i pozitivni više nego u većini drugih djelatnosti. Iskreno vjerujem da ću naći posao koji spaja ta dva područja, tako da moj posao ujedno bude i moja ljubav, to jest glazba.

Kako si zadovoljan songom i spotom?

Teško je biti objektivan za vlastitu pjesmu. Pogotovo kad aktivno sudjeluješ u procesu stvaranja, slušaš tu pjesmu jedno deset do 20 puta na dan, kritički, mozgaš što bi još mogao drukčije… Ovim putem zahvaljujem aranžeru Ivanu Škunci na strpljenju. Najviše sam htio da pjesma bude autentična, moja, i da bude drukčija od većine onog što se sad vrti. U tome smo, vjerujem, uspjeli, a cijeli proces je bio veliko zadovoljstvo i jedva čekam idući.

Foto: Privatna arhiva

Kako si se uopće našao u glazbenim vodama?

Meni svi doma nešto “sviruckaju” a i sam sam išao u osnovnu glazbenu školu, no nisam imao nikakvih ozbiljnijih glazbenih planova. Prije nešto manje od četiri godine imao sam prvi nastup kao solo izvođač. Nakon toga su se nastupi zakotrljali, pa sam ušao u mjuzikl Pacijenti, krenuo na satove sviranja i pjevanja… Neki kažu da sam se kasno sjetio, ja im sad moram pokazati da su u krivu.

Prije glazbe bavio si se vrlo aktivno odbojkom, igrao si za HAOK Mladost. Kako se dogodio prijelaz iz svijeta sporta u glazbu?

Odbojku sam trenirao pola života, sport me odgojio i dao mi more uspomena, prijatelja i iskustava. Imao sam priliku otići igrati profesionalno u Japan, no taj je san srušio zdravstveni problem tjedan dana prije odlaska. To razdoblje mi je sigurno bilo najteže u životu, ali me i mentalno ojačalo. Vratio sam se odbojci nekoliko mjeseci kasnije, ali nisam više bio u početnoj postavi. Uz to sam bio na pragu upisa diplomskog studija, glazba me sve više privlačila, i naposljetku sam odlučio preusmjeriti svoj fokus s odbojke na glazbu.

Čemu težiš u glazbi i gdje se vidiš za godinu, dvije, tri…

Ne težim tome da jednog dana budem naširoko poznat autor. Bilo bi lijepo da se dogodi, ali nije mi to cilj. Najviše bih htio da moja glazba pozitivno odjekne u nečijoj duši, jer meni je glazba uvijek bila lijek za dušu. Neke pjesme su mi stvorile emocije koje nikad prije ni poslije nisam osjetio. Bio bih vrlo sretan kad bi barem mali broj ljudi doživljavao nešto slično slušajući mene, i kad bih imao svoju malu, ali lojalnu publiku.