Foto: Privatna arhiva

Ples, negdje na granici između kulture i sporta – dovoljno blizu da spada u oba sektora, a dovoljno daleko da na državnoj razini svi dignu ruke od njega i da ga sve mjere pomoći za poduzetnike zaobiđu. Dok se, nakon dva mjeseca, život u Hrvatskoj vraća u normalu, a s radom ponovno kreću kulturni djelatnici, kao i sportaši, plesnim studijima rad još uvijek nije dozvoljen, a pomoć ne dobivaju niti od države. Ples trenutačno ne živi, već preživljava, i to jedva.

“Svoj posao ne obavljamo pa nemamo ni primanja, a od članarina financiramo rad cijele udruge, od plaća zaposlenika do godišnjih nastupa, kostima, rekvizita, dvorana za nastupe i gostovanja”, kaže Josipa Lujanović, koreografkinja i voditeljica plesne skupine “Vruća čokolada”.

Lujanović objašnjava da će zalihe novca uskoro nestati te će stoga mnogo plesnih umjetnika morati samima sebi otkazati ugovore ako država uskoro ne osigura financijsku pomoć ili im omogući nastavak rada.

Slučajna pomoć

Neki su članovi plesnih skupina dobili zatraženu potporu, da bi im potom stigla obavijest da je moraju vratiti jer su im sredstva dodijeljena – greškom.

Tako plesači, koreografi i plesni pedagozi nemaju pravo na državnu potporu za očuvanje radnih mjesta, a službeno objašnjenje je da nemaju registriranu gospodarsku djelatnost. To je tek izgovor, smatra Marija Španja, voditeljica i koreografkinja plesnog kluba Dance Queen, jer ni sportski sektor ne funkcionira na način da su registrirani kao gospodarska djelatnost.

“Samostalni umjetnici dobili su svoju potporu, sportaši su dobili svoju potporu, a mi između toga dvoje, očito ne spadamo nikamo”, kaže Španja čiji je plesni klub 2018. godine zauzeo treće mjesto u finalu Supertalenta.

‘Ako imamo zaposlenika kojem plaćamo doprinose i davanja, onda ne vidim razlog zašto bi nam se uskratila potpora’, smatra splitska plesačica i koreografkinja

Lujanović tvrdi da među radnicima ne bi trebalo biti diskriminacije i da gospodarska djelatnost ne bi smjela biti uvjet za dodjelu državne pomoći, zato što svi oni imaju zaposlene radnike i plaćaju državi poreze, prireze i doprinose za plaće.

“Bez obzira vodi li netko obrt, filmu ili udrugu, ako mi imamo zaposlenika kojem plaćamo doprinose i davanja, onda ne vidim razlog zašto bi nam se uskratila potpora”, smatra splitska plesačica i koreografkinja. Napominje da problem leži upravo u činjenici da nisu svi jednako registrirani. Neki su registrirani kao sportske, plesne ili kulturno-umjetničke udruge, neki kao obrti, a ima i onih koji pod imenom firmi obavljaju usluge plesnih poduka.

Nejenaka radnička prava

Unatoč tome što dokazano pune državnu blagajnu, sad kada im najviše treba, ne mogu se osloniti na državnu pomoć.

“Ispada da za nas nema baš sluha, stavilo nas se na marginu i zapostavilo. I mi tražimo svoja prava, kao i svi drugi”, zaključuje Lujanović, a takvo mišljenje dijeli i njena kolegica Španja.

“Mi tražimo naša prava, tražimo da se ispravi pogreška zato što smo zaboravljeni. Poručujemo da nismo građani drugog reda i da imamo prava na očuvanje naših radnih mjesta kao i svi drugi redovno zaposleni građani”, kaže voditeljica plesnog kluba Dance Queen.

Osnovana je Facebook grupa “Plesna inicijativa Hrvatske”, koja broji više od 850 članova

Kako bi se pronašlo rješenje za probleme s kojima se plesne skupine suočavaju, osnovana je Facebook grupa “Plesna inicijativa Hrvatske”, koja broji više od 850 članova i djeluje pod sloganom “Nismo građani drugog reda”, kojeg je osmislila Španja. Mjera koju Inicijativa traži jest određivanje optimalnih uvjeta da bi što prije krenuli s radom.

“Mnogo je radnih mjesta u pitanju”, upozorava plesačica koja u svom klubu trenutačno drži jednog zaposlenog trenera kojem isplaćuje plaću, dok za ostale, uključujući i nju samu, nema sredstava. Pitanje je koliko će dugo održavati i to jedno radno mjesto budući da je odaziv na online probe smanjen.

“Inače imamo 230 članova, a trenutačno ih online djeluje četrdesetak”, napominje voditeljica koja se boji za nastavak rada zato što je u plesu teško raditi po propisima koji se trenutno nalažu.

Pola godine bez prihoda

Problem je, slažu se voditeljice, što plesne skupine ljeti ne rade pa im se razdoblje obustavljenog rada zbog pandemije koronavirusa spojilo s krajem sezone. Ipak, svi koji su zaposleni u plesnim skupinama unaprijed su pripremljeni na to dvomjesečno razdoblje pauze pa godišnja primanja rasporede tako da se uspiju pokriti svi troškovi i davanja državi.

“Svi mi ulazimo u ovaj posao s određenim rizikom. Međutim kad se dogodi ovakva situacija koja je neplanirana i nepredviđena, a bez neke konkretnije pomoći, to je golemi problem”, kaže Lujanović, a i Španja upozorava da bi se ovakvo stanje moglo protegnuti sve do rujna.

“Ostavilo nas se za kraj i to je malo bolno jer su među među prvima nas zatvorili, a zadnje će nas otvoriti”, nezadovoljna je Lujanović.