Od baletne škole do statusa nacionalne prvakinje, Iva Vitić Gameiro prošla je dug i zahtjevan profesionalni put. Višestruko nagrađivana baletna umjetnica dio je karijere provela i u Portugalu, gdje je upoznala svojeg supruga, baletana Guilhermea Alvesa Gameira.
Danas ponovno živi u Zagrebu, gdje uz intenzivan kazališni raspored, uspješno balansira i obiteljsku svakodnevicu. U razgovoru ua Global govori o izazovima takvog života, posebnostima baleta u Hrvatskoj te odgovornosti koju nosi Orašar, predstava koja i je ove sezone, s Vitić Gameiro u ulozi Klare, ponovno potvrđuje svoj status nezaobilazne i najgledanije blagdanske predstave HNK-a.
‘Sklona sam samokritičnosti‘
Vitić Gameiro svoj tipičan dan opisuje kao spoj obiteljskih i kazališnih obveza. "Buđenje je oko sedam ujutro kako bismo sve uspjeli stići. Suprug vodi sina kod tete čuvalice, a ja idem prošetati psa. Nakon toga, slijedi odlazak u HNK gdje u deset sati počinju vježbe", govori.
Kako ističe, trenutačno je riječ o vrlo intenzivnom razdoblju jer su predstave gotovo svakodnevne zbog čega su jutarnji treninzi kraći, dok se večeri provode u pripremama za izvedbe. Ipak, sve ovisi o danu i rasporedu. "Ako imamo samo probu u danu, nekad smo u kazalištu do 15 ili do 17, ovisno o tome jesu li to probe s ansamblom ili solo probe", objašnjava.
Balet je, kaže, u njezin život ušao vrlo rano. Već sa svojih šest godina paralelno je polazila osnovnu školu i Školu za klasični balet. "Bila je to ljubav na prvi pogled. Što sam više išla u školu, to je ljubav bila sve veća i veća".
Prema njezinom mišljenju, najzahtjevniji dio posla upravo je priprema za predstavu, posebno uoči premijera, kada su očekivanja najveća. "Na premijerama je puno veći stres jer svi nešto očekuju. Nikada ne želim razočarati i vrlo sam samokritična pa uvijek mislim da mogu bolje", priznaje.
Dodaje da je puno lakše ponavljati predstave jer izvođači onda već znaju gdje trebaju uložiti više energije, a gdje se mogu rasteretiti. "Na sceni je zapravo uživanje i to je cherry on top of the cake nakon svih priprema", zaključuje. Kao trenutak koji joj je bio potvrda dugogodišnjeg rada i truda, izdvojila je status nacionalne prvakinje ove sezone.
Izazovi u novoj Nurejevoj verziji Orašara
Orašar se ove sezone u HNK-u nakon niza godina, više ne izvodi u koreografiji Vladimira Malakhova, već u verziji Rudolfa Nurejeva, jednog od najvećih ruskih baletana 20. stoljeća. Riječ je o produkciji koja je pred cijeli ansambl postavila visoke standarde i donijela niz novih izazova.
Vitić Gameiro ističe da je rad na ovoj verziji bio zahtjevan ne samo zbog složenije koreografije, već i zbog procesa rada s umjetnicima koji su osobno poznavali Nurejeva te su na probama prenosili anegdote o njegovoj upornosti i visokoj razini očekivanja.
"Predstava je bila dosta teška i izazovna, puno je više koraka i informacija nego u ranijoj verziji. Nosim veliku odgovornost u oblikovanju Klarina lika", govori.
Upravo je ta odgovornost, dodaje, obilježila cijelu sezonu u kojoj je ansambl radio s osjećajem da se suočava s iznimno zahtjevnim zadatkom.
"Nurejeva verzija Orašara bila je veliki izazov ove sezone za cijeli ansambl. Pomislili smo da to ne možemo i da to radi samo milanska scala, bečka i pariška opera. Bio je poznat po visokoj tehnici i visokim kriterijima. Mislili smo da je to neizvedivo. Sve je dosta teško, puno više koraka i puno više od onog na što smo navikli", ističe.
U ovogodišnjem Orašaru, Iva pleše Klaru, a njezin suprug Princa i Drosselmeyera. Priznaje da joj je s njime lakše dijeliti scenu i da u njega ima više povjerenja.
"Znam da će prije on pasti da bi mene spasio i da je tu za mene. Emocija i izražaj puno su prirodniji", govori
‘Balet je jedna predivna umjetnost, posao i način života‘
Vitić Gameiro ističe da se odnos prema baletu i umjetnosti u Portugalu znatno razlikuje od onoga u Hrvatskoj. Prema njezinim riječima, balet je u Hrvatskoj mnogo cjenjeniji, dok je u Portugalu prisutan više usputno.
"Ondje ljudi dolaze na predstave u trapericama, ne prepoznaju plesače i o baletu se ne piše puno. Kada kažete da ste baletan ili balerina, često vas pitaju čime se zapravo bavite", objašnjava.
Dodaje kako joj suprug, koji je Portugalac, često govori da mu je u Hrvatskoj puno ljepše plesati i da publika ovdje pokazuje veće poštovanje i interes za balet.
Vitić Gameiro smatra da u Hrvatskoj nije teško izgraditi stabilnu i značajnu karijeru kao baletni plesač. Ističe da HNK nudi iznimno raznolik repertoar koji privlači brojne mlade plesače.
"Imamo i predstave koje su rađene upravo za nas, poput Ane Karenjine, Glembajevih ili Madame Bovary. To su predstave koje su zaista predivne i koje su i za plesače i za publiku. Mislim da stvarno možemo biti sretni koliko raznovrstan repertoar imamo", naglašava.
Interes publike potvrđuje i činjenica da su baletne predstave redovito rasprodane. "Balet je uvijek rasprodan pa je čak i nama koji radimo u baletu ponekad teško doći do karata", zaključuje.
Vitić Gameiro poručuje mladim baletnim umjetnicima u Hrvatskoj da od baleta ne odustaju. "U HNK-u imamo mnogo stranih plesača, što je super, no voljela bih da je više hrvatskih. Balet je jedna predivna umjetnost, posao i način života", ističe.
Na kraju predstave uvijek se osjeća ispunjeno, ali tu joj je noć uvijek i teže zaspati. "Razmišljam o tome što sam mogla bolje i što ću sutra probati za sljedeću predstavu‘‘, dodaje.
