Foto: Damir Špehar/Pixsell

Daleke 1948. godine odigrana je prva predstava Novog života, čime je počela jedna posebna umjetnička povijest, a slijepi su postali aktivni sudionici hrvatske kulture. Tako objašnjava Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život. Dokaz da je kazalište otvoreno svima, pa i slijepima ili slabovidnima, govori niz uspješnih predstava koje je to kazalište prikazalo svojim gledateljima. Ono je i izvanredan poligon za učenje svakodnevnih vještina, što je bio jedan od glavnih ciljeva uključivanja slijepih i slabovidnih osoba u svijet glume.

Kazalište je izvanredan poligon za učenje svakodnevnih vještina, što je bio jedan od glavnih ciljeva uključivanja slijepih i slabovidnih u svijet glume

“Ljudi koji su slijepi od rođenja, ili su izgubili vid u ranom djetinjstvu, moraju proći svakodnevne vještine u sklopu rehabilitacije, a kazalište taj segment može dovesti do savršenstva. Javni nastup vas prisiljava da stvari odradite perfektno, kako bi publika mogla uživati u predstavi, a ne baviti se bauljanjem po sceni”, objašnjava Perić i ističe kako ne žele da naglasak na njihovo kazalište bude na predznaku “slijepi i slabovidni” nego na umjetnosti koju oni uspješno prikazuju već više od pola stoljeća.

Foto: Žarko Bašić/Pixsell

“Naime, ako smo kazalište, onda smo umjetnici, onda sljepoća nije primarni atribut koji određuje naš život, onda smo glumci, odnosno ljudi čija imaginacija ima što reći ovom svemiru i čija iluzija jest dio umjetnosti”, kaže Perić.

Glumac Igor Kučević, koji se Kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život pridružio 1997., dodaje da kazalište slijepih radi svaki dan uz svoje predstave, radionice i brojne aktivnosti, pa je tako sigurno pridonijelo tome da sada publika dolazi kako bi vidjela dobru predstavu, a ne da gleda slijepe i slabovidne kako glume i kreću se po sceni. Kučević također ističe kako je kazalište slijepih ublažilo predrasude društva o slijepima te im približilo publiku, ali i mlade slijepe i slabovidne osobe sa željama za glumom.

“Kazalište slijepih oduvijek je privlačilo mlade slijepe i slabovidne, a s vremenom polako to postane tvoja obitelj koja te gura da budeš bolji, da budeš odgovoran prema radu i svojim kolegama”, govori Kučević i napominje da su i privatno jedni drugima podrška.