Foto: Marija Pavić / GLOBAL

“Ako svijet vidi što je napravio od nas, neke će se stvari možda promijeniti”, kaže Tina na maloj zabavi u Baranji dok sanjari o tome kako će napraviti izložbu fotografija na kojima ona i njezini prijatelji čine samoubojstvo. “Mala zabava” nova je predstava redatelja Vanje Jovanovića i dramaturginje Petre Pleše, koja se izvodi u Teataru &TD. Glume Tea Harčević, Zdenka Šustić, Ivan Simon, Luka Knez te Tin Rožman, koji su ujedno i suautori ovoga projekta.

“Prvo smo dobili za zadatak osmisliti biografiju lika“, rekao je Ivan Simon, koji u predstavi igra Nikšu. Glumci su morali liku odrediti problem i ključan trenutak u životu.

Pojedinci koji traže pomoć

“Kada smo to napravili, uz pomoć Vanje i Petre, počeli smo s improvizacijama”, kazao je Simon te dodao da su Jovanović i Pleše zapisivali što su smatrali iskoristivim, povezivali u cjelinu i izvlačili najbolje.

Ova predstava ima veliku važnost za suvremenu kazališnu umjetnost jer progovara o velikom problemu – samoubojstvu, kojem se u Hrvatskom društvu ne pristupa dovoljno ozbiljno. Zato što educira, osvješćuje i senzibilizira društvo. Ona prikazuje pojedince u našemu društvu, koji pate, koji traže pomoć, koji ne vide spas nigdje drugdje osim u smrti.

Foto: Luka Dubroja

Kazalište oslikava stvarnost i aktualni problemi u društvu često su tema kazališnih djela. Ipak, iz nekog razloga, na temu samoubojstva, u Hrvatskoj, kazališnih predstava nema. Simon smatra da je razlog tomu to što ljudi ovom problemu pristupaju preopušteno.

“Dosta smo istraživali ovu tematiku i zaključili da ljudi prije nego počine samoubojstvo traže pomoć, samo su to znakovi koje mi ne primjećujemo”, rekao je uz primjer kako trebamo obratiti pozornost što se događa oko nas.

Mislimo – ma zeza se, neće stvarno napraviti to. I onda se čudimo kada se samoubojstvo dogodi”, objasnio je.

“Mala zabava” glumački je izvrsno odigrana od prvog do posljednjeg trenutka, što je prepoznala i publika jer je velikim pljeskom nagradila glumce te njihove dinamične i vrlo emotivne prijelaze iz lika u lik, kako bi se što bolje dočarale situacije kroz koje akteri prolaze.

“Trebalo je to studiozno napraviti, da nije lik karikaturalan“, kazao je glumac istaknuvši da je najzahtjevnije udahnuti život liku.

Foto: Luka Dubroja

Režijski predstava ni u jednom trenutku nije postavljena dosadno ili statično te je na sceni postignut harmoničan sklop glumaca i  scenografije. Te dvije komponente dobro su usklađene pa se ovaj uspjeh osim redatelju pripisuje i scenografu Mateju Kniewald. Ono “ružno” i teško za gledati nije ni najmanje napravljeno degutantno, već je izrežirano točno po mjeri tako da granica ukusa ni u jednom trenutku nije prijeđena. Možda je razlog tomu to što je predstava ispunjena simbolima i metaforama pa ono što bi možda bilo negledljivo prikazano je simbolički i metaforično, stoga se s lakoćom gleda.

Humor kao obrambeni mehanizam

Radnja kreće kroz smijeh i zabavu, a tek kasnije shvaćamo da likovi koriste humor kao obrambeni mehanizam. S vremenom radnja postaje obojena sve tamnijim bojama, nijansu po nijansu, kako otkrivamo koje terete likovi nose, tako gubimo njihove živote na sceni i približavamo se kraju predstave.

Predstava nas osvještava da je suicidalnost problem današnjice jer je i sama radnja smještena u moderno vrijeme kada se ljudi umrežavaju preko interneta, upoznavaju preko Facebooka i smiju na memeove.

“Ako svatko sagleda svoj život dobro, naći će razlog da se ubije”, jaka je replika koja se nekoliko puta pojavila u ovom kazališnom komadu, no Ivan Simon bi htio da gledatelji razmišljaju suprotno od toga i da se zapitaju zašto živjeti.

“Volio bih da ljudi izađu s mišlju da traže razlog za živjeti”, objasnio je glumac, koji se nada da će predstava ljude potaknuti na pozitivno razmišljanje.