Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Jedan od onih iz prve generacije državne mature, tadašnji gimnazijalac Matija Čigir, na ljetnom roku prijavio se na Učiteljski fakultet. Ipak, odabrao je drukčiji put i na jesenskom roku odlučio je upisati Akademiju dramskih umjetnosti, što se pokazalo kao pravi odabir. Iako je profesionalno ušao u svijet kazališta 2015. godine, glumačka mu je karijera počela mnogo prije, predstavom “Generacija 91.-95.” u kojoj je glumio kao srednjoškolac.

Koliko radiš, toliko zaradiš

Taj dvadesetsedmogodišnji glumac dobitnik je nagrade hrvatskog glumišta 2018. za najbolju mušku ulogu u lutkarskoj predstavi ili predstavi za mlade za ulogu Gavrana u predstavi “Snježna kraljica”, redatelja Paola Tišljarića.

“Drago mi je bilo jer je to nagrada struke i starijih kolega, osobito zato što radiš nešto u čemu uživaš svaki put kada to izvodiš”, zadovoljno je priznao.

Od šestog razreda osnovne škole odlazio je u dramsku grupu u Dubravi, no uz rad koji je neizbježan, smatra da velik dio ovisi i o sreći. Smatra luksuzom da glumac sam bira projekte na kojima će raditi, što je za mlade glumce rijetko kad moguće.

‘Danas je previše informacija i novinara koji zatrpavaju portale stoga nije sve što se objavi iste težine’, napomenuo je glumac

“Moraš biti posvećen da bi uspio imati sreću koju priželjkuješ. Međutim zbog ritma produkcije, novčanih potreba ili nečeg trećeg ponekad nema posvećenosti. Mnogo talentiranih ljudi struka nije prepoznala”, objasnio je Čigir. Kritikama se ne zamara previše jer u današnje vrijeme, kada svatko može reći što želi zahvaljujući razvoju interneta i društvenih mreža, smatra da napisana riječ sve manje vrijedi.

“Danas je previše informacija i novinara koji zatrpavaju portale stoga nije sve što se objavi iste težine”, napomenuo je glumac.

Za glumu kaže da je kao i svaki drugi posao, moraš ga voljeti da bi uspio u njemu. Tempo glumca ponekad zna biti naporan, no ako želiš zarađivati od onoga što voliš, mora biti odricanja. Najteže je, smatra, mladim slobodnjacima.

“Zarada ovisi o angažmanu, koliko radiš – toliko zaradiš”, pojasnio je.

Prodao smijeh vragu

Nakon stručnog osposobljavanja, 2016. Matija dolazi u kazalište Trešnja gdje postaje član ansambla te glumi u gotovo svakoj predstavi. U predstavi “Timm Thaler ili prodani smijeh”, čija je premijera bila u ožujku ove godine, glumi glavnu ulogu – dječaka koji nepromišljenom odlukom mijenja smijeh za sposobnost dobivanje oklade.

“Sviđa mi se sadržaj uloge koje igram – prodao sam smijeh vragu i povukao pogrešan potez. Smijeh je važniji od bogatstva. U procesu sam osjetio tu tugu čovjeka koji se ne može ponašati kako želi, biti svoj. Povukao bih paralelu sa zlostavljanjem, svatko se može poistovjetiti”, istaknuo je Čigir. Između dječjih i predstava za odrasle ne radi razlike, a njihovo izvođenje, kaže, svaki je put različito, odnosno “saživi se s trenutkom”.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Osim kazališnih, Matija rado prihvaća i uloge na malim ekranima. “Nemoj nikome reći”, “Čuvar dvorca”, “Crno-bijeli svijet”, “Ti mene nosiš”, “Ustav Republike Hrvatske”… samo su neke od serija i filmova u kojima je glumio, a snimanje smatra kao svojevrsni “bonus rad”.

“Uvijek sam govorio da mi je kazalište draže, ali sam poslije shvatio i da me neke stvari na filmu zanimaju. Za snimanje je potreban drukčiji tip koncentracije, priprema je slična”, objasnio je i nadodao da je najčešće bio zadovoljan s kadrovima kada bi ih povezao s onim scenama koje bi izvodio u kazalištu. Uzora, kaže, ima mnogo, od profesora do kolega, no previše da bi ih izdvajao poimence.

Neponovljivi osjećaji

Privatni život drži podalje od očiju javnosti i priznaje i da mu nije ugodno kada ga gleda netko njemu blizak.

“Prepoznatljivost koči moj posao. Mislim da se otkrivanjem detalja iz privatnog života može narušiti potrebna kazališna iluzija”, rekao je mladi glumac. Jedna od ljepota kazališta, koja se može primijeniti i na film, jest slobodna interpretacija onoga što se gleda. “Nikad ne znaš što netko drugi vidi, netko će se samo zabaviti, a netko iz svega ipak izvući neku poruku”, zaključio je.

“Čar svega je zajedništvo. Predstava se razlikuje svaki put kada se ponovno izvodi. Neki osjećaji su neponovljivi, ali smatram i da se ne smiju ponoviti. Svako forsiranje da se ponovi taj klik neće uspjeti”, rekao je Čigir.