OTOČKI DEKAMERON Prva hrvatska verzija Boccacciova remek-djela dolazi iz ‘Prešućenog grada‘

Kada je 1353. godine slavni talijanski renesansni pisac Giovanni Boccaccio izdao Dekameron – zbirku novela u kojoj glavni likovi, izolirani zbog najezde kuge, pričaju priče da bi si skratili vrijeme – vjerojatno nije niti slutio da će se njegova imaginarna situacija pretvoriti u stvarnost. Ne iznenađuje stoga da su se pojavom koronavirusa u Zagrebu i Rijeci oformile hrvatske verzije popularnog književnog djela. Javnosti i medijima manje je poznata činjenica da se prvi hrvatski dekameron pojavio pet godina ranije u Otočcu. "Bilo bi praktički nemoguće da u ovoj situaciji i drugi nisu došli na istu ideju kao mi, ali mi smo ipak prvi", smije se idejna začetnica Otočkog dekamerona, Manja Kostelac-Gomerčić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u otočkoj Srednjoj školi. Provođenje Boccacciove ideje u stvarnost potaknuo je prelazak u novo književno razdoblje. "Osjećala sam smjenu epoha, postmodernizam je rekao što je mislio", ističe Kostelac-Gomerčić. Upravo je Boccacciov Dekameron ulogu posrednika u prijelazu iz jednog razdoblja u drugo odradio prije više od 660 godina.

Iskusni početnici

"Pa što ne bismo opet primijenili isti model, ali u zbilji", pita se Kostelac-Gomerčić, koja je okupila tim od deset autora da bi, kao i u originalnom Dekameronu, stvorili 100 priča, deset po autoru, na deset različitih tema. Foto: Milan Krznarić Autore je, kaže, pustila da se odaberu sami. Shvatila je da je potrebno pozvati dvostruko više ljudi da bi se na kraju oformio deseteročlani tim, stoga je poslala tridesetak poziva na "literarnu igru". "Ne biste vjerovali, kad su pristigle sve povratne informacije, zainteresiranih je bilo točno 10", kaže Kostelac-Gomerčić, iznenađena što se okupilo upravo sedam djevojaka i tri mladića, baš kao u Boccacciovu djelu. Neki su od autora već bili iskusni pisci dok su neki iza sebe imali tek odlične školske zadaće. Upravo je Dario Eror, danas student četvrte godine prava na riječkom sveučilištu, za vrijeme nastanka Otočkog dekamerona bio tek srednjoškolac. "Usmeno i pismeno izražavanje, područja su u kojima sam se oduvijek osjećao kao ‘svoj na svome‘", priča nam najmlađi dekameronac, koji je od malih nogu obožavao slikovnice, bajke, a potom i ozbiljnije knjige. [caption id="attachment_16776" align="aligncenter" width="696"] Foto: Milan Krznarić "Upravo je to najviše utjecalo na razvijanje mašte, ritma rečenice i nekog mog osobnog stila", napominje Dario. Svojim pričama nastoji na ironičan, satiričan i komičan način obraditi svakodnevne, jednostavne događaje, ali i izraziti kritiku aktualnim društvenim problemima. Upravo su aktualni događaji, raspoređeni u deset rubrika, bili motivacija i inspiracija ovim "dekameroncima". Rubrike, odnosno teme, izabirali su sami autori pa je, inspirirano Boccacciom, svatko imao priliku biti kralj ili kraljica i odrediti jednu temu o kojoj će se pisati.

Od Facebooka do tiska

"Bilo je tu svega, od templara, pejsaža prošlih vremena, providnosti, pobačaja do pravih dekameronskih ljubavnih tema", komentira profesorica Kostelac-Gomerčić i dodaje kako im je glavna platforma za objavljivanje bio Facebook. "Kako bi tko napisao priču, objavila bih je na skromnoj Facebook stranici. Sve nas je iznenadilo što se stvorila dekameronska čitateljska publika, ne tako brojna, pratilo nas je do 1000 čitatelja, a mi nismo imali baš nikakav marketing", napominje profesorica. Nekim je autorima, nadovezuje se, trebalo mjesec do dva da napišu svih deset priča, dok su drugi svoju inspiraciju tražili i do pola godine. Jedan od važnih ciljeva bio je potaknuti neafirmirane autore na veći spisateljski angažman, napominje Kostelac-Gomerčić za koju je ovaj projekt, nakon izlaska tiskanog izdanja i promocije u Otočcu i Zagrebu, sve do nedavno bio završena priča. Ipak, nakon pet godina, pandemija koronavirusa u kojoj su mnogi svoju izolaciju potražili upravo u Otočcu, potaknula je dekameronce da ponovno ožive gotovo zaboravljenu Facebook stranicu.

Coronameron

Novi krug redovito prati 514 stalnih čitatelja, a dnevni doseg korisnika koji pogledaju stranicu veći je od 6000. "Bez ijedne reklame, bez ijednog sponzoriranog članka, bez promidžbe na drugim stranicama, bez nekog posebnog angažmana", zadovoljna je idejna začetnica projekta koji je, ističe Dario, "još jednom dokazao da su Otočac i Gacka dolina kulturno središte Like". U novom krugu pravila su nešto drukčija, više se ne drži do pravila "10 autora – 10 priča – 10 tema", već u pisanju mogu sudjelovati svi zainteresirani, a niti teme nisu zadane. Jedino je pravilo da priče imaju oko 500 riječi. Tako Otočki dekameron trenutačno okuplja 21 autora iz Zagreba, Senja i Otočca, a jedna spisateljica otočkih korijena piše iz Berlina. U drugi krug nisu se uključili svi stari dekameronci pa je, zasad, 13 novih autora, a dosad je napisano i objavljeno gotovo 140 priča. "Ovaj krug zovemo Coronameron, a vjerojatno će taj radni naziv i ostati. Tako je lokalni Otočki dekameron prerastao u globalni Coronameron", zadovoljna je Kostelac-Gomerčić dometom koji je lokalni projekt dosegnuo. Upravo je po promicanju kulture grada Otočca poznata naša sugovornica, što nikako ne skriva. "U Otočcu su se tijekom povijesti događale nevjerojatno bitne stvari pa i danas nudi neke važne odgovore, a iz meni nepoznatih razloga egzistira kao ‘prešućeni grad‘. Meni je to stvaralo priličnu frustraciju", priznaje profesorica i dodaje da je upravo iz tog razloga prvi hrvatski dekameron morao biti ‘otočki‘.