Foto: Pixabay

Iako je u našoj kulturi prisutno neadekvatno uključivanje ekonomije u kulturnu i kreativnu industriju mladi pisci uspjevaju “kreirati” svoju publiku. Danas biti mladi pisac ili književnik nije zanimanje koje susrećemo. Odljev mladih i radno sposobnih osoba velik je problem Hrvatske, a slično se dogada i sa književnim stvaralaštvom koje kada uzmemo u obzir razvoj hrvatskog izdavaštva mladim umjetnicima nije najisplativija stvar na svijetu.

Ana Marija Posavec, Matea Čvagić i Hrvoje Ivančić ipak suočavaju se s nepovoljnim tržištem i oblikuju hrvatsku kulturu i hrvatsku književnost.

Ana Marija je do sada objavila tri fantasy romana i psihološku novelu. Hrvoje je objavio tri knjige “dobro prihvaćene od publike”, dok je Matea do sada izdala jednu zbirku proze “Na obroncima nade”. Ana Marija svoj posljednji roman “Vincent” odlučila je izdati sama, dok je Hrvoje roman “Samsara” objavio u engleskom izdanju na Amazonu. Slažu se kako njihove knjige može čitati šira publika i da je teško povući granicu namijene i uzrasta, ljudi vole različita štiva i zbog toga pri pisanju nemaju ciljanu skupinu.

Možete li reći da je biti pisac knjiga perspektivno zanimanje u Hrvatskoj? Je li isplativo? Isplati li se pisati i izdavati kada uzmemo u obzir ekonomsku stranu priče?

Foto: Privatna arhiva

‘Nakladnici i izdavači beskrupulozno tjeraju svoju volju, ne poštuju dogovor s autorom i izbjegavaju obveze potpisane ugovorom’, napomenula je Ana Marija Posavec

Ana Marija Posavec: Biti pisac nije zanimanje, dakle, barem u ovom trenutku spisatelji/ autori/ umjetnici iz različitih sfera od svog zanata mogu teško preživjeti. Uglavnom se pisanje svodi na sekundarni „posao“. Mladi i neafirmirani autori uz tzv. main job pišu isključivo iz pobude i talenta. Isplati li se pisati? Odgovor ovisi o tome što vam je u cilju. Ako je cilj onome koji piše zgrnuti u kratkom vremenu veliku svotu novca, najpametnije je ne ulaziti u svijet književnosti.

Matea Čvagić: Zadatak jednog pisca je vrlo težak po pitanju prikupljanja publike. Taj problem smatram relativno kontinuiranim od samog početka književne riječi, ali vjerujem da se problem povećava razvojem tehnologije i ostavljala malo prostora za interes prema pisanoj riječi.

Hrvoje Ivančić: Gledamo li s financijske strane, ne isplati se biti pisac. To je poziv, strast, nešto što jednostavno morate napraviti. Rijetki pišu samo zbog novca.

S kojim ste se poteškoćama susreli pri objavljivanju Vaših knjiga?

Ana Marija Posavec: Prva dva romana prošla su poprilično nezapaženo u javnosti. Nesuglasice su se zbog moje maloljetnosti dogodile u komunikaciji izmedju nakladnika i autora. Zadnji sam roman, upravo zbog toga, odlučila objaviti u vlastitoj nakladi. U suradnji s prijateljem, s Horvat-Media Marketingom, te sveučilišnom profesoricom, koja je tekst lektorirala – „Vincent“ je uspješno objavljen.

Matea Čvagić: Pri objavljivanju svoje prve knjige nisam se susrela s teškoćama s obzirom na to da sam u to vrijeme još uvijek bila učenica prvog razreda gimnazije i mnoge su informacije i dogovori bili posredovani profesoricom hrvatskog jezika te mojim roditeljima. Teškoće su se pojavile kod promocije djela jer je promocija bilo nekoliko i uglavnom su sve, osim prve brojale veoma mal broj ljudi.

Hrvoje Ivančić: U početku je mladom picu teško pronaći izdavača jer izdavači ne žele ulaziti u rizik ulaganja u knjigu, a da ne znaju hoće li im se uloženo vratiti. Dobijete li potporu neke javne institucije, izdavanje je lakše, ali za prvu knjigu se potpore dobivaju vrlo rijetko.

Koja je negativna strana kod pisanja i izdavanja knjiga u Hrvatskoj?

Foto: Josipa Gorički

‘U ljudi mora postojati navika čitanja, a ona se stječe odgojem i obrazovanjem’, rekao je Hrvoje Ivančić

Ana Marija Posavec: Kao problem pri objavljivanju tekstova mladih autora izdvojila bih činjenicu da je teško pronaći izdavača/nakladnika koji će se za tekst zainteresirati, prihvatiti ga te se za njega pobrinuti. Nakladnici i izdavači beskrupulozno tjeraju svoju volju, ne poštuju dogovor s autorom i izbjegavaju obveze potpisane ugovorom. Velika su pomoć mladim autorima brojni online natječaji.

Matea Čvagić: Rekla bih da je moj trenutni problem “skepticizam” oko pisanja i taj što mi je vrlo teško pronaći izdavača. Čak štoviše, izdavačke kuće odbijaju izdati moju knjigu i u slučaju moje ponude da financiram cijeli proces. To traje već pet godina i ponekad se zamislim nad činjenicom da postoji velika vjerojatnost da je to još jedan od romana koje ću napisati sa strašću, ali će nakon toga skupljati prašinu netaknut od strane čitatelja.

Hrvoje Ivančić: Negativna strana kod pisanja je što uz to morate raditi druge poslove koji vam plaćaju režije, što znači da pišete u vremenskim pukotinama između poslova ili vikendima. Želim reći da rijetko kad upadnete u dugi ciklus tijekom kojeg se možete posvetiti samo pisanju. Kod izdavaštva je negativna strana definitivno malo tržište, koje bismo mogli povećati s dobrom politikom usmjerenom ka istom jezičnom području: Bosna, Srbija, Crna Gora…ali u tom se slučaju susrećemo s neujednačenošću u cijenama. U hrvatskoj su knjige duplo skuplje nego u Srbiji.

Prodajete li svoje knjige preko Amazona ili drugih globalnih servisa za izdavanje i prodaju e-knjiga? Zašto? Ako ne, razmišljate li o tome?

Ana Marija Posavec: Ne. Nisam se odvažila na takav način objavljivanja i prodaje. Još uvijek nekako vjerujem u hrvatske izdavače i voljela bih da se mojim djelima bave ljudi iz domaćih izdavačkih kuća. Ako me situacija bude primorala promjeni stava – detaljno ću proučiti rad Amazona prije negoli onamo uputim svoj tekst.

Matea Čvagić: Svoju knjigu više ne prodajem. Razdijelila sam većinu osobnih primjeraka, a tržišni primjeri su u rukama izdavača prema potpisanom ugovoru. No, o Amazonu i prodavanju svojih knjiga online nisam puno razmišljala.

Hrvoje Ivančić: Na Amazonu sam objavio englesko izdanje „Samsare“ i do sad sam prodao jedan primjerak i to samome sebi. Amazon je krcat naslovima svih vrsta i teško se probiti iz te šume. U zadnje sam vrijeme više fokusiran na stvaranje no na prodaju. Od silnog marketinga čovjek izgubi kreativni naboj.

Mislite li da izdavanje knjiga u e-obliku garantira bolje poslovanje i financijsku održivost na tržištu u Vašoj djelatnosti? Općenito, da li je bolje za Vaš sektor?

Foto: Privatna arhiva

‘Izdavačke kuće odbijaju izdati moju knjigu čak i ako ponudim da ću sama financirati cijeli proces’, kaže Matea Čvagić

Ana Marija Posavec: Sve ovisi od autora i publike. Uzeti nam je u obzir da mnogi šeću ulicom s očima uprtima u mobitele i tablete. Autorska djela objavljena u internetskom obliku zasigurno imaju svoje pobornike, a koliko to ovisi o financijskoj održivosti – još uvijek je teško reći. Nekako sumnjam da se više „dade zaraditi” objavom djela u e-obliku. S druge je strane objava znanstvenih članaka te stručne literature u e-obliku studentima, te profesorima od neprocjenjive vrijednosti.

Matea Čvagić: Iako nisam pokušavala prodaju preko Amazona, smatram da bi takvo poslovanje bilo učinkovitije jer današnji svijet živi “online”.

Hrvoje Ivančić: Tržište e-knjiga u Hrvatskoj uopće nije razvijeno i domaći izdavači tek otkrivaju to područje. Nemam ništa protiv e-knjiga i mislim da je kombinacija svih medija dobra za tržište knjiga, ali prije svega kod ljudi mora postojati navika čitanja. Ona se stječe odgojem i obrazovanjem.