Foto: Korana Povijac / GLOBAL

Na starom irskom jeziku Halloween odnosno Noć vještica nosi naziv Féile Na Marbh, odnosno “gozba mrtvih“. Upravo je vjerovanje u kontakt sa svijetom nadnaravnog oduvijek važan element tijekom Noći vještica, objašnjava nam Jenny Butler, profesorica sa Sveučilišta u Corku i jedna od vodećih znanstvenica u etnografskom istraživanju magijskih praksi i vjerovanja u nadnaravno.

“Ljudi su tijekom Noći Vještica mogli doživjeti susrete s duhovima i mnogim drugim neobičnim i nadnaravnim bićima. Zanimljiva je Puca, biće koje može mijenjati oblik, ali najčešće zauzima formu konja te pljuje i urinira na voće te ga čini opasnim tijekom ove noći”, pojašnjava profesorica Butler.

Noć vještica jedan je od najraširenijih običaja na svijetu. Svoje širenje taj izvorno Keltski običaj duguje najprije ljudskim migracijama, a zatim i popularnoj kulturi, globalizaciji i na posljetku ogromnoj komercijalizaciji koju doživljava posljednjih nekoliko desetljeća.

Složena i tajanstvena prošlost

Iako je teško sa sigurnošću utvrditi porijeklo ovog običaja, većina znanstvenika danas se slaže da korijeni popularnog Halloweena sežu u vrijeme kada su Kelti naseljavali veći dio Europe i slavili Samhain, navodi Ancient History Encyclopedi. Etimologija te riječi vodi u istraživanje starog irskog jezika, a radi se zapravo o složenici od dvije riječi doslovno prevedene kao “kraj ljeta”.

Kelti su vjerovali da je godina podijeljena u razdoblje tame i razdoblje svjetla. Mračni dio godine za Kelte započinjao je Samhainom, kada se slavila žetva i kult predaka s kojima se, prema drevnim keltskim tradicijama, za vrijeme Samhaina moglo i komunicirati. Butler naglašava da bi se porijeklo nekih elemenata koje Noć vještica i danas zadržava također moglo tražiti u odnosu starih Kelta prema smrti i mrtvima, a jedan od tih elementa je i maskiranje.

“Porijeklo maskiranja možda je u želji da se zaštiti od umrlih koji se vraćaju”, objašnjava stručnjakinja za nadnaravno. Dodaje da su suvremena društva jako odvojena od smrti i povratak mrtvih u obliku sablasti ili duhova te je zastrašujuća i sama pomisao na to.

“Teško možemo saznati na koji način su takve stvari bile razumijevane u prošlosti”, smatra Butler.

Moderna Noć vještica

Često se postavlja pitanje radi li se doista isključivo o želji za zabavom ili Noć vještica i danas zadržava mogućnost da natjera ljude na istraživanje vlastitih strahova.

“Zabavno je igrati se sa stvarima kojih se plašimo sve dok znamo da smo ipak sigurni”, kaže Butler i opisuje da je psihološki gledano slično vožnji na rollercoasteru.

“Osjećaj je uzbudljiv jer se iskustvo koje proživljavamo čini opasno, ali istovremeno svjesni smo i sigurnosnih mjera”, objašnjava Butler.

S druge strane Tomislav Pletenac, profesor na odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zagrebu, napominje da je to nešto o čemu nije lako zaključivati.

“Na jednoj razini možda se doista i radi o tome da se djeca u Noći vještica mogu suočiti sa smrtnošću s obzirom da je smrt za djecu društveni tabu. Ipak ne treba odviše brzati. Halloween je ipak prvenstveno fokusiran na emociju straha i to ne nužno straha od smrti. Tako da se u njemu poigravamo sa strahom kao emocijom koju pokušavamo kanalizirati i znati nakon toga tu emociju u svakodnevci probaviti”, smatra profesor Pletenac.

Noć vještica i popularna kultura

U modernoj popularnoj kulturi Noć vještica zauzima posebno mjesto. Brojni filmovi, stripovi i romani koji tematiziraju Noć vještica ili su barem nekako povezani s tim običajem postali su kanonska ostvarenja horor žanra. Jeza koju danas povezujemo s ovim običajem možda proizlazi upravo iz tih modernih izleta u fantastiku i maštovitost. Od kad je John Carpanter 1978. godine snimio svoj klasik “Halloween” cijela plejada stravičnih likova, neobjašnjivih događaja i ostalih horror elemenata počela se povezivati upravo uz Noć vještica, navodi magazin za film i glazbu Conquesence of sound.

Iako mnogi teoretičari popularne kulture, filmski i drugi kritičari smatraju da jezoviti imidž Noći vještica proizlazi upravo iz Carpanterovog klasika, profesor Pletenac ponudio je drukčije mišljenje.

“Daleko do toga da je samo Carpanter zaslužan za konstrukciju horor žanra i pretvaranje Halloweena u poigravanje sa stravom i jezom”, tvrdi Pletenec i dodaje da je puno važnije kako se u priču uključila cijela industrija popularne kulture koja je proizvela “raznolike oblike instant proizvoda za proslavu te noći”, kaže antropolog.

“No to nije daleko niti od maškara i karnevala. Načelno se radi o istom spletu ideja koje ih prate. Kod karnevala smo samo izgubili tu jezovitu stranu koja se pojavljuje samo povremeno”, objašnjava Pletenac.