Šestero braće, šest sezona, 38 epizoda, 16 godina snimanja i bezbroj uspomena – to su Smogovci. Kultna serija od čijeg je emitiranja prve sezone, na tadašnjoj Televiziji Zagreb, prošlo 40 godina. Djeca koja su tada gledala zgode i nezgode Buce, Cobre, Štefeka, Mazala, Pere i Drageca danas već imaju svoju djecu - koja zapravo više nisu djeca - a koja su, kao i njihovi roditelji, odrasli sa Smogovcima, sanjali o ljubavi kakvu imaju Dunja i Mazalo, tražili pekmeza i kruha svaki put kad bi Buco skrivećki uronio svoje debeljuškaste prste u tegle sočnog pekmeza i plakali kada zbog strašnog krona ne bi mogli usnuti noću. I tako, dok su generacije odrastale gledajući Smogovce, polovica "braće Vragec" odrasla je snimajući seriju. 
Foto: Petra Orešković / GLOBAL Edin Breški imao je svega četiri i pol godine kada je počeo glumiti Bucu, a u posljednjoj epizodi imao je 19 - onoliko koliko mu danas ima sin. Mario Mirković je Cobru počeo glumiti s 11 godina, a Željko Bilen koji je glumio Štefeka Vrageca te 1981. godine imao je 10 godina. S druge strane, najstariji brat Dragec Vragec (Tomislav Štriga) za četvrt je stoljeća stariji od najmlađeg Buce. Štriga je tad već bio profesionalni glumac, nesvjestan na kako velikom projektu radi.
Među razbacanim kućicama... u Naselku
Braća Vragec i danas, 40 godina kasnije, međusobno se zovu upravo tako – braća. Često se čuju, viđaju se nešto manje nego što bi htjeli, ali kada se vide sve je isto kao i prije. Da se zaista drže kao braća vidjeli smo iz prve ruke. Kada smo se, nakon godinu dana čekanja te jubilarne godišnjice, javili Breškom s idejom da okupimo braću Vragec, praktički nakon sat-dva stigla je poruka - mi smo svi za. Brzo smo dogovorili i mjesto susreta jer je želja jednog "braceka" bila da se nađemo u Kušlanovoj, kod murala posvećenog Smogovcima - preko puta Nosonjinog nebodera. Kod njihovog Naselka. Svima su im, kažu, Smogovci obilježili karijeru. A prva asocijacija na seriju svakome je, naravno, drukčija. Za "Bucu" je to pekmez, za "Cobru" sreća jer nije morao ići u školu kada se snimalo, a "Mazalo" (Damir Šaban) nam je ispričao cijelu anegdotu koja mu je prva na pameti kada se sjeti Smogovaca. [caption id="attachment_37135" align="alignnone" width="2560"]
Foto: Petra Orešković / GLOBAL "Snimali smo na moru, ali u desetom mjesecu. Ja sam imao samo prolaznu scenu. Moj profesor je tada u fokusu, a ja trebam izići iz mora i proći pokraj njega. I nakon petog ponavljanja, kaže meni producent Puhlovski 'dobro, Damire, ne moraš ti više ići u more, samo izađi'", prisjeća se Šaban, a i sada kao da ga je stresla hladnoća. Za Štrigu su Smogovci, kaže, posao koji je pokušao obaviti najbolje što je mogao jer tada nitko od njih nije znao koliko će uspjeha serija ostvariti. A ostvarila je. Smogovce su prepoznali i van granica Hrvatske. Šveđani su ih kupili nakon tri serijala i rekli "dajte nam pošaljite do sljedeće godine još 50 komada. (smijeh) Kak'? Pa ne možemo mi to, mi smo pet epizoda snimali pola godine", objašnjava Mirković. Snimalo se tada, pričaju nam, na analognu kameru pa su oni stariji i iskusniji scene često snimali samo jedanput jer se mjesto na kameri čuvalo za djecu i životinje. "Nije bilo problem snimiti od jednom, ali moglo je izgledati bolje da smo smjeli ponoviti", kaže Štriga.
Nije htio ni čuti za Smogovce
Breški objašnjava da su ga, upravo zato što je bio najmlađi, često zafrkavali. I danas, kaže, sanja Ivicu Zadru (Pero Vragec) koji mu je u šali rekao da će ga "nataknuti na ražanj kao pajceka", a kada mu se ovaj najmlađi član postave zaprijetio s tatom, rekao mu je da ga neće moći zvati jer će mu staviti i jabuku u usta. Mirković kroz smijeh dodaje da je "Buco" nakon toga toliko plakao da ga nisu mogli smiriti da bi nastavio snimanje. Breškom su Smogovci bili jedini glumački posao, kasnije je završio elektrotehniku i nikada više nije stao pred kamere, iako ga je producent Milivoj Puhlovski gurao prema Akademiji. Sada se rado sjeća tih dana i pamti ih po smijehu i dobroj atmosferi, ali priznaje - ponekad nije bilo lako. Djeca su ga znala zezati pa je u osnovnoj školi bilo trenutaka kada nije htio ni čuti za Smogovce. Ipak, s godinama se počeo i predstavljati kao Buco, a po toj ulozi ga i danas prepoznaju, čak i na radnom mjestu, a u pandemiji čak i pod maskom. [caption id="attachment_37130" align="alignnone" width="1536"]
Foto: Edin Breški Mirković je za vrijeme snimanja isto bio školarac i neke scene je čak snimao u svom pravom razredu u srednjoj školi. Kažemo mu da je sigurno bio 'faca' - potvrđuje, ali dodaje da je bilo i ljubomore. U seriji je slovio kao zavodnik, a s curama, priča kroz osmijeh po kojemu ga se i danas može povezati s Cobrom, ni izvan seta nikada nije imao problema. Danas je u braku, a i žena mu je jednom rekla da ni ona nije bila ravnodušna prema Cobri. Imaju dvoje djece – kćer i sina na koje je, vidi se po načinu na koji govori o njima, jako ponosan, ali skromno kaže da nisu na tatu. [caption id="attachment_37127" align="alignnone" width="1920"]
Foto: Petra Orešković / GLOBAL Damir Šaban je na početku glumio školarca, osmaša. Morali su ga pomlađivati jer je zapravo imao 23 godine. Šaban je tada bio student na Akademiji dramske umjetnosti, bio je najmlađi na godini, a studirao je s Đorđem Rapajićem (Nosonjom), koji je bio najstariji student na godini. Zajedno su studirali, zajedno radili na seriji i glumili umjetnike - slikara i animatora crtanih filmova. A zajedno su odgledali i prvu epizodu. "Gledali smo kod Rapajića u vikendici, u Lici, na Borju", prisjeća se Šaban.
Ma kakva Julija, ma kakav Romeo - samo Dunja i Mazalo
Mladi Damir, nadobudni student glume, znao se jako uživjeti u scene koje je snimao. Štriga kaže da se sjeća kada je na snimanju doručka u novoj kući Vragecovih, toliko lupao glavom po stolu da su modricu i crvenilo jedva prekrivali šminkom. Gluma nije jedini talent koji Šaban ima - on, baš kao i Mazalo, zna slikati. Kaže nam da su neke od slika iz serije i njegovih ruku djelo, ali da je ipak većinu radio profesionalni slikar. A osim talenta za slikanje, s Mazalom ga veže osjetljivost i zaljubljivost, ističe. Od svih velikih ljubavi po kojima pamtimo Smogovce upravo je ljubav Mazala i Dunje posebna priča. Mazalo kroz cijelu seriju voli samo jednu djevojku, ali dodajemo mu u šali - ipak je ljubio dvije. Naime, u ulozi Dunje su se izmijenile dvije glumice, Ana Marija Petričević i Višnja Babić. S obje je imao odličnu kemiju, priznaje. Ana Marija se nije zadržala u glumačkim vodama, ali tu i tamo se vide. Njezina sestrična, Lucija Šerbedžija, glumi u istom kazalištu kao i on, objašnjava Šaban. [caption id="attachment_37129" align="alignnone" width="1920"]
Dunja (Višnja Babić) i Mazalo (Damir Šaban) (Foto: Borna Filic/PIXSELL) "Zadnji put mi je rekla da dobro izgledam", sramežljivo priznaje, a sjetio se i da ga je na početku snimanja, njezin tetak, a njegov profesor, Rade Šerbedžija upozorio "nemoj ju dirat". Kaže da je poštovao dogovor sa Šerbedžijom, a mi smo mu odlučili vjerovati na riječ. Koliko zgoda i nezgoda su prošli braća Vragec u seriji, još barem dva puta toliko prošla ih je ova petorka za svih tih godina snimanja - pa nije ni čudo da se i dan danas smatraju braćom. Rado bi, kažu, stali ponovno ispred kamera i još jednom zaigrali Bucu, Cobru, Mazala, Peru i Drageca. Ipak, složili su se, do toga ne vjeruju da će ikada doći.
Pao list i prekrio - podmornicu
U svijetu streaming platformi, brzom i digitalnom kad se sve konzumira "to go", pa tako i "televizija", Smogovci su ponovno moderni. Kratke epizode, trajanja svega oko pola sata, savršene su za bingeanje. Kratki su kadrovi što također olakšava gledanje jer ne zahtjeva preveliku koncentraciju - ili su svevremenski ili su tvorci Smogovaca prije 40 godina bili ispred svog vremena.
Naravno, treba uzeti u obzir da ova industrija prije 40 godina nije bila na razini na kojoj je danas. Tehnološke mogućnosti uvelike su bile ograničenije, što se u nekim scenama, kada se gledaju s odmakom, primjeti.
Jednom su za potrebe snimanja koristili podmornicu iz Tehnološkog muzeja, u njoj su snimali interijer no nisu zaista s njom išli pod vodu već su za to iskoristili - plastični brodić. Tako u jednom kadru vidimo Vragece kako ulaze u pravu pravcatu podmornicu dok već u sljedećem vidimo plastični brodić kako zaranja.
"U jednom je trenutku jedan list s drveta pao pravo na našu podmornicu i cijelu je prekrio", smije se Štriga.
Trenutak u kojem se podmornica pretvori u brodić pogledajte OVDJE (od 8:11 do 9:22)
Buco i pekmez
Koliko je Buco volio jesti to i vrapci na grani znaju, a upravo je zahvaljujući sendviču i soku Edin Breški i dobio ulogu Buce. Kako? Jednostavno, priča nam. Na castingu su mu dali sokić i sendvič i time su ga "kupili".
"Ma mogli su onda raditi sa mnom što god hoće", smije se Breški.
[caption id="attachment_37140" align="alignnone" width="2560"]Foto: Petra Orešković / GLOBAL
Prisjetio se kako je jednom prilikom bio na odmoru kod bake i djeda u Zagorju, a mama je bila u Zagrebu i gledala ga je na televiziji. U jednom je trenutku ekranizirani Buco zavapio "Mama, gladan sam!"
"I onda je moja mama počela plakati jer je ona u Zagrebu, a u njezinoj sam glavi ja gladan u Zagorju", ispričao je Breški.
Njegova je majka, kad je započelo snimanje, kupila knjigu Hrvoja Hitreca i na početni list zapisivala sezone i trajanje snimanja. U jednom je trenutku prestala popisivati, a Breški, koji se do 18. godine prezivao Osmić, a zatim je preuzeo majčino prezime, i danas rado prolista ovo njemu posebno izdanje Smogovaca.
[caption id="attachment_37132" align="alignnone" width="1920"]Foto: Edin Breški [caption id="attachment_37131" align="alignnone" width="1536"]
Foto: Edin Breški
