Test snalažljivosti
"Svaka je kriza i izazov, pa je tako aktivirala kreativnost i iznalaženje novih načina umjetničkog izričaja i rada", smatra glumac Marko Torjanac, voditelj nezavisnog kazališta Planet Art i nezavisni zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. "Online pruža mogućnost da kazališne predstave, koncerte, izložbe vide ljudi koji žive u manjim mjestima koji ih inače ne bi imali prigodu vidjeti. U tom smislu, ne samo kulturne ponude nego i dosega prosvjetiteljske uloge kulture, online kultura je revolucionarna", ističe Torjanac koji misli da je, unatoč nezanemarivim benefitima, kulturno djelovanje posredovano online platformama samo prolazno stanje koje se neće održati nakon prestanka pandemije i revitalizacije kulture jer "doživljaj uživo ništa ne može nadoknaditi".
Foto: GORAN STANZL/PIXSELL
Zagrebačko kazalište mladih, Gavella, Hrvatsko narodno kazalište i Mala scena, samo su neka od kazališta koja su svojoj publici pružila online usluge. Javna kazališta uglavnom su ustupila besplatan pristup arhivskim snimkama svojih predstava, čime su u neravnopravan položaj stavili nezavisna kazališta koja su najpogođenija krizom jer gotovo potpuno financijski ovise o prodaji ulaznica.
‘Kako u krizi plaćamo HBO da bismo gledali serije, tako je primjereno platiti i autore i izvođače u ostalim umjetnostima‘, napominje Marko TorjanacNovi mediji nisu pravno dovoljno regulirani pa je većina sadržaja koji se na njima prikazuje ekonomski nekorisna za umjetnike, kaže Torjanac. Objašnjava da je riječ o besplatnom umjetničkom radu koji je privremeno rješenje za novonastale okolnosti, ali dugoročno se mora od nečega živjeti. "Moramo prije svega shvatiti da ništa nije besplatno", napominje glumac i dodaje da "u krizi plaćamo HBO da bismo gledali serije pa je tako primjereno platiti i autore i izvođače u ostalim umjetnostima". Upravo zbog prakse neplaćanja online kulturnih sadržaja Torjanac smatra da bi, gledajući dugoročno, online platforme naškodile nezavisnoj kulturnoj sceni. Budućnost kulture u online okruženju ne vidi ni Janković koji smatra da ponuđena internetska rješenja nisu adekvatna, a ekranizacija kazališta mijenja njegovu svrhu. [caption id="attachment_18634" align="alignnone" width="1905"]
Foto: LUKA STANZL/PIXSELL
"Medij za to već postoji, postoje filmovi, nekakvi YouTube formati, samo što to nije kazalište niti će ikad biti", kaže glumac. Upozorava da je bit kazališta gledanje glumaca koji stvaraju umjetnost publici pred očima pa kad je gleda uživo, publika sama kadrira predstavu i odabire elemente na koje se fokusira, a statične arhivske snimke koje su sada dostupne nisu predviđene za konzumiranje jer nisu režirane pa je stoga vrlo teško na njima zadržati pozornost.
Online naplata
"Jedan statičan kadar brzo dosadi ako zahtijeva aktivno gledanje", objašnjava Matej Đuzel iz tvrtke Adria Visio, koja se bavi produkcijskim uslugama, ujedno i suradnik na Televiziji Student s mnogo iskustva. Upravo da bi se prekinula monotonost za svaki live stream, posebice prijenose predstava, trebaju se koristiti barem tri kamere koje paralelno snimaju događaj u različitim kadrovima. Nešto jednostavnija događanja, poput izložbe ili predstavljanja knjige, mogu imati i jednu kameru, ali problem je upravo zadržavanje gledatelja, ističe Đuzel. Vječita je dvojba između jednokratnog prijenosa uživo i snimke za repriziranje, postavlja se pitanje koje rješenje najbolje odgovara i publici i pružatelju usluge te kako online sadržaj naplatiti. Đuzel objašnjava da postoje platforme kojima se može naplaćivati live stream, odnosno mogu se prodavati karte za gledanje prijenosa uživo.Javna kazališta uglavnom su ustupila besplatan pristup arhivskim snimkama svojih predstava, čime su u neravnopravan položaj stavili nezavisna kazališta koja su najpogođenija krizom jer gotovo potpuno financijski ovise o prodaji ulaznica"Cijena prijenosa za gledatelja obično je u razini cijene kave i soka u kafiću tako da to ne bi trebao biti problem ako je svima jasno koliko truda se ulaže u produkciju", komentira Đuzel. Takav model za sobom povlači obvezu svih uključenih u produkciju da daju najviše što mogu od sebe da bi u konačnici gledatelji bili što sretniji. Marko Torjanac smatra da je prijenos uživo dobro rješenje, jer zadržava "onaj najvažniji dio umjetničkog doživljaja, da mu se prisustvuje u realnom vremenu". To daje, kaže glumac, posebnu kazališnu uzbudljivost. No problem ne vidi niti u repriziranju snimaka, ali ističe da je tada za umjetnike važno da je sve pravno regulirano da od tih prikazivanja oni imaju mogućnost zarade. "Mnogi svjetski autori bili su nezadovoljni što su se njihove drame ili koncerti eksploatirali a da nisu primili tantijeme. To je logično, jer ti ljudi od toga žive", ističe glumac nezadovoljan što u Hrvatskoj još nema pravno regulirane osnove kao u zapadnim zemljama koja bi omogućila prihode glumcima i od svih repriziranja.
Kulturni sektor zadnji će se oporaviti
U trećoj fazi popuštanja mjera s probama su počeli kulturni radnici, ali sektor će pričekati još dugo dok se ponovno oporavi, upozorava Marko Torjanac. Izvedbeni sektor funkcionirat će samo u javnim kazalištima, jer su ona proračunom potpuno pokrivena pa im reducirana gledališta neće financijski onemogućiti rad, dok je nezavisni kazališni sektor i dalje onemogućen jer on mora preživjeti od ulaznica, što je nemoguće s kapacitetom gledališta od najviše 25 posto, ističe Torjanac. "
Održat će se Dubrovačke ljetne igre i još poneki veći državni festival, također u programski skromnijim gabaritima, što je svakako dobro, ali zanemarivo u smislu tržišta, ostvarivanja egzistencije i u odnosu prema ukupnim kulturnim programima koji se inače održavaju po cijeloj Hrvatskoj", kaže glumac. Zbog straha od loše turističke sezone, gradovi otkazuju i programe za jesen što će, predviđa, negativno utjecati na kulturu u donošenju proračuna za 2021.
"Pretpostavka je da će kultura profunkcionirati u punom pogonu tek kad opasnost od zaraze potpuno prođe, to jest tek s pronalaskom cjepiva", smatra glumac i upozorava da je publika koja konzumira kulturna događanja odgovorna, čini je znatan broj starijih ljudi koji su rizična skupina, a niti roditelji, vrtići i škole neće riskirati odvodeći djecu na mjesta grupnog okupljanja u zatvorenim prostorima poput kazališta.
Kulturni sektor zadnji će se oporaviti, jer ljudi u ekonomskoj krizi najprije štede na kulturnim sadržajima, a ako se ne nađe način, mogla bi i potpuno nestati, kaže Torjanac.
