Foto: Marko Plejić/Global

Prostoriju je ispunjavao svečani miris tamjana dok su zidove osvjetljavale svijeće i lampioni. Na ulazu je bio stolić s molitvenicima, svijećama i sličicama zaštitnika. Ali zaštitnici na sličicama nisu bili sveci već umjetnici poput Tomislava Gotovca ili Julija Knifera. Nije se radilo o misi zadušnici za umjetnike koji više nisu s nama niti je bila riječ o kapelici ili crkvi, nego o izložbi “Umjetnost za religiju!” umjetnice Lucije Žuti u Galeriji SC.

Duhovno pročišćenje

“Ono što povezuje galeriju i crkvu ili muzej i katedralu je što na oba mjesta čovjek dolazi tražiti svoj mir”, objasnila je Žuti čija je ambijentalna instalacija privukla pozornost mladih. Prigodno, ali sasvim slučajno, izložba je otvorena početkom Velikog tjedna u Galeriji Studentskog centra. Još jedna slučajnost je vijest iz Pariza o katedrali Notre Dame u plamenu, dan prije otvorenja izložbe.

Žuti je tragediju požara povezala s katoličkom tradicijom paljenja svijeća i lampiona s ciljem duhovnog pročišćenja. Smatra da se i interes za umjetnošću i privrženost religiji koje je objedinjavao Notre Dame možda razilaze po određenim svjetonazorima, ali su obje u porastu kada se ljudi osjećaju ugroženima.

Žuti je tragediju požara katedrale Notre Dame povezala s katoličkom tradicijom paljenja svijeća i lampiona s ciljem duhovnog pročišćenja

Rođena u Varaždinu, 25-godišnja umjetnica već se nekoliko godina bavi umjetnošću na temu religije. Točnije, na temu Katoličke crkve. Jedna je od rijetkih umjetnika u Hrvatskoj, ali i općenito, koja se bavi religijom. Religija, koja je nekoć bila glavna i često jedina opravdana tematika umjetnosti, u 20. je stoljeću u potpunosti naišla na drukčiji pristup te se njome rijetko bavilo.

S jedne strane zbog osjetljivosti teme, s druge jer su umjetnicima ostale teme, poput same smislenosti ljudskog postojanja, ne povezanog s religijom, bile interesantnije. Jedna od posljednjih izložbi moderne umjetnosti koja kritički pristupa religiji u Hrvatskoj je “Židovi” iz 1942. godine, ali s jednim posve drukčijim fokusom. Svoju privrženost katolicizmu kao izvoru inspiracije Žuti pripisuje zajedničkom crkvenom iskustvu življenja u katoličkoj državi.

Foto: Marko Plejić/Global

“Živeći na ovom prostoru sam se upoznala s tom religijom pa joj mogu prići na subjektivan, ali i na objektivan način. Prema religiji s kojom nisam upoznata, poput Islama, mogla bi imati samo subjektivan pristup”, priznala je umjetnica kojoj je ovo bila treća samostalna izložba.

Bez negativnih komentara

Religija je osjetljiva tematika, pogotovo u religioznom društvu poput hrvatskog, ali Žuti kaže da je bila ugodno iznenađena poticajem institucija na koji je naišla te da nije bilo negativnih komentara niti se netko našao uvrijeđenim. Do sada je imala dvije samostalne izložbe i jedan performans.

Njezin performans “Križni put umjetnika” kojim je Kristov križni put povezala s procesom stvaranja umjetničkog djela održao se prošle godine, a svaka “postaja” na različitim lokacijama zagrebačkih muzeja i galerija bila označena križem i imenom postaje koje su bile ispisane krvlju umjetnice.

U svojim djelima bavila se aspektima hrvatskog društva poput religioznosti i nacionalizma jer kaže da voli progovarati o društvenim temama jer za njih lakše pronalazi umjetnički izričaj nego da progovara o samoj sebi. Dodala je kako bi se voljela nastaviti baviti temom religije ali i da je život umjetnika nepredvidiv te da se nikad ne zna što će biti dalje.