Prilikom kupovine novih krpica rijetki razmišljaju o tome da je tekstilna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša. Moda i trendovi mijenjaju se iz dana u dan, a količina odjeće koja se proizvodi predstavlja pravu prijetnju okolišu. Uz to, odjeću iz
fast fashion lanaca najčešće šivaju potplaćeni radnici u nehumanim uvjetima.
Odjevni artikli s nerealno niskim cijenama kod većine kupaca tek dodatno probude ljudsku potrebu za imanjem. I dok punih vrećica žure kući, nisu ni svjesni kako podupiru uništavanje vlastitog staništa. Tekstilna industrija naveliko zagađuje vodu, zrak i tlo. Također, ljudi koji rade u masovnim proizvodnjama često su izrabljivani i nedovoljno plaćeni.
Uvjeti u kojima ljudi rade pogotovo smetaju dizajnericu i vlasnicu brenda Loré, Loretu Gudelj. Iz svojih principa vrlo je pažljiva u odabiru novih komada.
Kupovina bez razmišljanja
"Pogledam u kojoj je zemlji nešto proizvedeno, čak i odjeća iz
fast fashion lanaca. Odjevni predmeti su nekad proizvedeni u Španjolskoj i Turskoj gdje je veći
fair trade prema ljudima koji rade u modnoj industriji", otkriva Gudelj trikove. Smatra da ljudi kupuju odjeću bez ikakvog razmišljanja, tek zato što im se sviđa kakav natpis na majici ili jer je jako jeftino.
"Svaki predmet treba dovoljno iznositi da bi se isplatili svi utrošeni resursi, a odjeća bi se trebala koristiti puno dulje nego što to činimo", dodaje Gudelj. Iz tog se razloga trudi proizvoditi kvalitetnu odjeću od prirodnih materijala pa poziva i ostale dizajnere na stvaranje višesezonskih linija odjeće. S njom se slaže i Nela Kliček, vlasnica varaždinskog brenda Neha Neha.
Stoga kupovanje skupih komada odjeće za studente predstavlja problem
"Manje je više, razmišljajte kvalitetno, a ne kvantitativno", prvi je savjet koji Kliček daje ljudima u nadi da će prihvatiti
eco-friendly modu. Naglašava kako je bolje platiti malo više za jednu majicu nego kupiti sto jeftinih koje se neće ni stići nositi. Također, preporučuje ulaganje u kvalitetne i bezvremenske komade manjih i lokalnih proizvođača.
No ‘platiti malo više‘ nije za sve izvedivo. Studenti su, primjerice, svjesni problema onečišćenja planeta te su nerijetko i sudionici raznih prosvjeda protiv klimatskih promjena. Ipak, na glasu su i kao skupina koja jedva spaja kraj s krajem te teško balansira između troškova studiranja i socijalnog života. Stoga kupovanje skupih komada odjeće za njih predstavlja problem.
Nela Kliček (Foto: Privatna arhiva)
"Meni se sviđaju jedne reciklirane tenisice, ali su daleko izvan mog budžeta. Za tisuću kuna mogu kupiti nešto puno korisnije ili čak skroz obnoviti garderobu", objašnjava Manuela, studentica prometnih znanosti.
Svjesna nepristupačnih cijena, Gudelj sugerira nove, u svijetu već dobro prihvaćene, obrasce ponašanja poput organiziranja razmjene odjeće s prijateljima ili kupovine u
second-hand shopu.
Pitanje održivosti
"Teško je govoriti što je skupo jer mnogo ljudi svakodnevno ostaje bez posla i vjerujem da je većini trošenje novca na odjeću nezamislivo. No,
fast fashion je samo brzi fiks i otpad na koji gledamo s mišlju:
Look at all this mess that once was money", otkriva svoje mišljenje Kliček.
Kako bi barem pokušali promijeniti trenutno stanje, potrebno je osvijestiti društvo i udaljiti ga od konzumerizma. Cilj održivosti pritom je usporavanje mode te iskorištavanje već iskorištenih resursa. Održiva moda podrazumijeva brigu i za okoliš i za društvo. Stoga bi trebala biti ekološki prihvatljiva, donositi gospodarski benefit, ali i poštivati ljudska prava.
U doba ekonomske krize zasigurno će biti većeg premišljanja oko kupovanja. No poznati brendovi koji blješte sa savršenih Instagram slika vjerojatno će još neko vrijeme ostati prioritet pred
sustainable & concious linijama odjeće.
