Foto: Unsplash

Sve popularnija spora moda među studentima, ali i dizajnerima, pruža nadu u rješenje problema hiperprodukcije brze modne industrije. Razlog je to što se ljudi već nekoliko godina sve više okreću prodavaonicama rabljenom robom i sajmovima, buvljacima, o čemu svjedoči i novinarka Lana Biželj koja i sama organizira buvljake.

“Kao da je to postalo i moderno u neku ruku. Sve više poznatih i influencera govori o tome i mijenja se svijest”, kaže Lana.

Mali izbor brojeva

Lana je buvljake uvijek smatrala mjestima na kojima može ugrabiti komad koji neće imati cijeli grad, mjesta na kojima se “upoznaš s toliko komada odjeće koji imaju priču i posvojiš onaj koji tebi najbolje leži”, objašnjava. Krešimir Borošak, student arhitekture, kaže da ima zanimljiv stil na kojem zahvaljuje upravo second hand i vintage prodavaonicama. Iako mu sam faktor održivosti nije bio inicijalna motivacija, ističe da mu se tijekom godina kupnje u takvim prodavaonicama i on svidio.

“Ideja o kupnji u second hand i vintage prodavaonicama javila se kao odgovor na nezadovoljstvo neekspresivnom trenutačnom modom i kao odraz generalne modne radoznalosti i alat izražavanja”, navodi Krešimir.

‘Mislim da je važno da se na buvljake i rabljenu odjeću prestane gledati kao na nešto što je staro i podrapano’, navodi novinarka Lana

Kao i sve, i kupnja u prodavaonicama rabljenom robom osim prednosti ima i svoje mane. Kao glavni problem, studentica novinarstva Anamaria Hanžek ističe dostupnost odjeće, smatra da te prodavaonice imaju odličan koncept, ali mali izbor brojeva. S njom se slaže i Krešimir koji ističe da je riječ o jedinstvenim komadima koji nisu dostupni u više od jedne veličine i treba ih “uloviti”.

Kao najbolja mjesta za pronalazak takvog tipa odjeće u Zagrebu, Krešimir izdvaja Hrelić, koji je godinama neka vrsta sinonima za održivu kupnju. Uz Hrelić, navodi lanac Textile house, Ulični ormar, Retro centar i Mango Sticky Rice Vintage.

Što s viškom odjeće?

Upravo je u Mango Sticky Rice Vintageu dizajnerica Jelena Geštakovski, vlasnica brenda y/GIA nedavno predstavila mini kolekciju.

“Većina komada koje proizvedem su ili unikat ili proizvedeni u malim serijama zbog nedostatka materijala. Također, izbjegavam upotrebu materijala koji sadrže određeni postotak plastike“, ističe Jelena koja izrađuje i promovira svoje komade prema paradigmi spore mode te smatra da spora moda ima potencijala izravno pomoći mladim dizajnerima i manjim brendovima, naročito zbog toga što od njih neće očekivati hiperprodukciju.

Second hand prodavaonice nude mali izbor konfekcijskih brojeva, ali su komadi koji se tamo nalaze unikatni

Jelena objašnjava da većina ljudi uopće nije upoznata s kompletnim procesom proizvodnje jer su navikli na ishitrene kupnje u trgovačkim središtima. Samim time, govori, pokazuju da ne cijene ono što nose. Navodi da smo naučeni na konzumeristički pristup kupnji te da odvajamo minimalne iznose novca za stvari koje su trenutačno u modi, a “time dolazimo do prekomjerne kupnje komada koji su nekvalitetni i potiču brzo smjenjivanje trendova”.

Prema statistikama Clean Clothes Campaign, svake se godine proizvede više od 100 milijardi komada odjeće. Ta odjeća nerijetko završava kao otpad, a sve rjeđe u rukama onih kojima je zapravo potrebna. Mnogi gradovi u Hrvatskoj nemaju niti odlagalište tekstila pa rješavanje viška odjeće nije jednostavno.

S tim se problemom susrela i studentica Teodora Beraković iz Poreča koja odjeću nastoji donirati ili darovati, ali joj je ponekad jedina opcija bacanje.

“Poreč je jedan od gradova u kojima Crveni križ više ne prima odjeću. Humana nova više ne radi, tako da zapravo nema mjesta gdje možemo darovati odjeću, osim ako privatno ne poznajemo nekoga kome je potrebna”, objašnjava Teodora.

Humanitarni buvljak

Lana Biželj višak svoje odjeće prodaje na buvljacima koje privatno organizira putem Instagrama, a nedavno je u suradnji s Hrvatskom mrežom beskućnika organizirala humanitarni buvljak na kojem se prikupljao novac za unaprjeđenje prehrane zagrebačkih beskućnika.

“To je nešto pristupačniji i moderniji način organiziranja humanitarne akcije koji i ljude navodi da se osjećaju dobro jer su kupnjom, zapravo, donirali i napravili dobro djelo”, objašnjava Lana i dodaje da već na jesen planiraju novi buvljak s obzirom na velik odziv. Upravo odziv upućuje na to da su buvljaci sve popularnija mjesta za kupnju.

“Mislim da je važno da se na sajmove, buvljake i rabljenu odjeću prestane gledati kao na nešto što je staro i podrapano”, navodi novinarka i dodaje da se na takvim mjestima mogu pronaći kvalitetni komadi.

Buvljak je lutrija, na njega ne dolaziš ciljano jer nikad ne znaš na što ćeš naići, a ako nekome nedostaje malo spontanosti u životu, ovo može biti odličan način da je počne uvoditi”, poručuje Lana.

Što je uopće spora moda?

Unazad desetak godina pojavio se pokret spore mode, a na popularnosti je dobio tijekom lockdownova. Osobe koje se vode politikom spore mode ističu da prevladavajuća brza moda nepotrebno onečišćuje okoliš. Potiču kupnju odjeće u vintage ili second hand prodavaonicama da bi se smanjio štetni utjecaj prodavaonica brze mode. Spora se moda borbom protiv hiperprodukcije bori i za veću etičnost u modnoj industriji. Potrebom za sve više odjeće i outsourcingom u zemlje Trećeg svijeta našu odjeću izrađuju potplaćeni radnici, a ona se poslije prodaje po mnogo višoj cijeni od njihove prosječne plaće.