Foto: Ivana Ivanović/Pixsell

Izgledam, dakle postojim – izmišljena je poslovica na koju bi Descartes vjerojatno kolutao očima i vjerojatno se pitao što se dogodilo s onim “čovjek je misaono biće”. Zvuči suviše površno, a opet uspijeva upozoriti na paradoks današnjeg ljudstva – kako biti rob modnih trendova i gospodar svojih komunikacija, to jest, ophođenja s drugim ljudima u iznova različitim okolnostima.

Prvi dojam

Druga prigoda za ostavljanje prvog dojma ne postoji. Tad čovjek kroji sudbinu svakog odnosa. U prvih sedam sekundi svoje pojavnosti. Ne mora govoriti jer ljudsko tijelo govori samo za sebe. Izgled, hod, kretnje, odijevanje, izraz lica pa tek onda govor – svojim izgledom komuniciramo, izražavamo (ne)poštovanje prema osobi, događaju ili mjestu. Iznimka nisu ni studenti na svom “radnom mjestu”.

‘Odjeća je ipak prvi oblik komunikacije kojom poručujemo nešto o sebi i o našem odnosu prema sugovorniku’, rekla je doc. dr. sc. Katarina Nina Simončič, prodekanica s Tekstilno-tehnološkog fakulteta

Sveučilište u Zagrebu nema propisan kodeks odijevanja, ali neka “nepisana pravila” ipak postoje.

“Pojam odijevanja je važan u svakoj zajednici i uvijek treba biti odjeven sukladno situaciji. Ako sam cijeli dan na terenu, sigurno neću izgledati kao tratinčica, ali je neprihvatljivo da jednako odjeven idem na sastanak”, rekao je Franc Matijević, student Geodetskog fakulteta.

A što se tiče uvođenja službenog pravilnika o odijevanju, Matijević smatra da bi taj postupak bio kontraproduktivan jer ako se odijevanje smatra jednim od ključnih elemenata prikaza samih sebe u javnosti, onda taj dio mora biti osobna odgovornost.

“Naravno, potrebno je strogo razgraničiti primjereno od neprimjerenoga”, nadodao je.

Unatoč rečenome, podržava ideju o uvođenju pravilnika, ali u nekoj općoj i jednostavnoj formi. S druge strane, Milena Božić, studentica Filozofskog fakulteta, smatra da je pojam odijevanja nevažan u akademskoj zajednici i da je stupanjem na snagu određenih pravila o odijevanju sloboda izražavanja ograničena.

Nije alarmantno

Foto: Matija Habljak/Pixsell

“Tu su da nas uče, a ne da budu modni žiri”, kritizirajući ideju o pravilniku Božić je nadodala: “Još će nas i slati kući ako su nam ramena gola”. Institucija je tu za promoviranje znanja, a ne nečeg trećeg, objasnila je Božić.”Akademska zajednica bi se trebala fokusirati na učenje, a ne ga ometati nekakvim nepotrebnim odredbama”, rekla je Božić.

Doc. dr. sc. Katarina Nina Simončič, prodekanica za znanstveno-istraživački rad s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, ne smatra lošim ako se uvede pravilnik o odijevanju kao jedan oblik ‘podsjetnika’ ili ‘naputka’.

“Odjeća je ipak prvi oblik komunikacije kojom poručujemo nešto o sebi i o svom odnosu prema sugovorniku”, rekla je Simončič.

Na temelju kretanja među hrvatskom studentskom populacijom, ne vidi alarmantnu potrebu za uvođenjem pravilnika.

“No ako bi se i radio, trebalo bi ga svesti na nekoliko osnovnih uputa koje ne bi smjele ugroziti slobodu izražavanja”, nadodala je.

Iznimaka uvijek ima, objašnjavala je Simončič, kako među studentima, tako i među zaposlenicima.

Gloria Gudelj, studentica Pravnog fakulteta, smatra da se pravila doličnog odijevanja moraju poštivati i da “osim za studente, to treba vrijediti i za nastavničko osoblje”.

Na tuđim se pogreškama uči

Mađarsko sveučilište Kaposvár propisalo je odjevna pravila djelatnicima i studentima 2013. godine. Njihov je kodeks studentima propisao nošenje tamnih odijela i zatvorene cipele, a studenticama sakoe, košulje i hlače. Zabranjeno je nošenje kratkih suknji, odjeće koja “previše otkriva”, prenaglašena šminka, neuredna kosa, sandale i lak za nokte u intenzivnoj boji. Dio studenata s profesorima odlučio je svoje nezadovoljstvo novim pravilnikom izraziti neposluhom i otporom, sjedeći razgolićeni za vrijeme nastave. Pojasnili su da će nastaviti protestirati tako da svaki ponedjeljak obuju natikače i prebace ručnike za plažu preko ramena. Od 2013. godine njihov se pravilnik pojednostavio. Sveo se na urednu, jednostavnu i “pristojnu ili prikladnu” odjeću.