Foto: Unsplash

Koliko je svakodnevno brbljanje o bezazlenim temama bezazleno? Volimo “zabiti nos u tuđe probleme“, a ljubavni su uvijek nekako najslađi. Psiholog Ivan Modrušan smatra da je trač ljudima dosta važan i da ne govoriti o nekome može samo osoba koja je sama sa sobom u miru. Također, pojašnjava da se u razgovore o tuđim životima upuštamo zato što želimo doznati i nešto o sebi samima.

“To je dio nezasitne potrebe, ne bismo li nešto naučili, ne bismo li na neki način dobili savjet kako da se sami postavimo u svojim problemima”, napominje Modrušan.

Razgovor je terapija

Informacije često dolaze do nas a mi ih ne tražimo, a usputni razgovor nerijetko počinje pitanjem “Jesi li čula/čuo?”. Ljudi jednostavno vole govoriti o tuđim životima, davati savjete koje nitko ne traži, objašnjavati kako bi oni postupili da se nađu u nekoj situaciji.

‘Netko tko ima nekih negativnih emocija češće će se, svjesno ili nesvjesno, veseliti tuđoj nevolji’, smatra Modrušan

“Nekad je bavljenje različitim varijantama jednog te istog ljudskog odnosa valjda pokušaj da stvorimo različita mišljenja i različita znanja”, smatra psiholog. Dodaje da su ljudi različiti, neki su rigidni, odnosno ne vole filozofirati, a neki bi se “ubili od sreće da mogu svakodnevno s nekim filozofirati o najneobičnijim temama”. Svi oni koji imaju nekih ljubavnih problema vole ih podijeliti s nekim bliskim u nadi da će tako doći do rješenja. Razgovorom s prijateljima promišljamo o tome što nam se događa u ljubavi i kako da se ispetljamo iz tih problema. To je jedan od načina na koji mi pokušavamo sami sebi pomoći, objašnjava Barbara Kožarić, terapeutkinja za partnerske odnose.

Stereotipno mišljenje da ponajviše žene s prijateljicama razgovaraju o problemima i seciraju svoje odnose tražeći rješenja, Kožarić negira. I muškarci traže savjete prijatelja. Razlika je u načinu na koji komuniciramo svoje probleme. Ipak, ljubavni problemi su nešto što nam je zajedničko, što nas tišti i imamo potrebu to podijeliti s nekim i o tome razmišljati, ističe terapeutkinja.

Ljubav ‘na kauču’

Tako ponekad nesvjesno sami pustimo priču. Nešto što u povjerenju kažemo prijateljici ili prijatelju oni mogu proširiti dalje, ne nužno iz loše namjere.

“Netko tko ima nekih negativnih emocija češće će se, svjesno ili nesvjesno, veseliti tuđoj nevolji i na neki način time smanjivati vlastitu nevolju. Što nije baš jako korisno, ali je vrlo ljudski”, smatra Modrušan. Širenje priča o tuđim ljubavnim problemima može dodatno zakomplicirati odnos između dvoje ljudi ako jedno od njih nije htjelo da itko zna za problem. Kožarić kaže da je tu riječ o izdaji. Iako je to možda pregruba riječ, svakako dolazi do razbijanja povjerenja.

Kožarić kaže da su ljubavni odnosi jedna od najčešćih tema s kojom ljudi dolaze na psihoterapiju

“Čak i u prijateljskim odnosima ako zamolimo prijateljicu da nešto ne podijeli s drugima, a ta prijateljica to podijeli s trećom prijateljicom, bit ćemo razočarani jer smo je zamolili da to ostane između nas dvije”, objašnjava terapeutkinja. Dodaje da je s partnerima to još izraženije jer s njima imamo bliži odnos nego s prijateljima. Način na koji sami sebi možemo pomoći, barem osigurati da priče ne krenu od nas samih, je razgovor s terapeutom. Kožarić pojašnjava da su ljubavni odnosi jedna od najčešćih tema s kojom ljudi dolaze na psihoterapiju – kako voljeti i kako biti voljen pitanja su koja muče gotovo sve.

“Ljubav je uvijek u prostoriji, pitanje ljubavi je uvijek ‘na kauču'”, ističe terapeutkinja.