Foto: Freepik

Polaganje je vozačkog ispita naizgled jedna od uobičajenih aktivnosti koja je prosječnom čovjeku normalna, a oboljelima od epilepsije velik izazov. Oni imaju mogućnost obuke u autoškoli, ali prije polaganja vozačkog ispita ta skupina kandidata za vozače od liječnika dobiva jasne upute i ograničenja pri vožnji.

Na primjer, moguće je voziti samo uz prisutnost suvozača koji ima vozačku dozvolu iste kategorije dulje od godinu dana, objašnjava neurologinja i uža specijalistica epileptologije Ana Sruk. Važno je napomenuti i da su ograničenja drukčija u svakog pacijenta jer postoji više tipova bolesti, kao i terapije.

‘Ne smatram to barijerom’

Epilepsija je bolest karakterizirana trajnom predispozicijom za javljanje epileptičnih napadaja. Epileptični napadaj je prolazna pojava znakova ili simptoma zbog ekstremne i prekomjerne aktivnosti moždanih stanica. Više je uzroka napadaja, među ostalim: moždani udari, infekcije, prirođeni poremećaji, tumori i slično. Također, napadaji mogu biti isprovocirani manjkom sna te konzumacijom alkohola ili droga, ističe neurologinja. Međutim, Sruk napominje da je prema Pravilniku iz veljače 2020. godine moguće pristupiti obuci u autoškoli uz nekoliko uvjeta.

“Vozači i kandidati za vozače prve skupine koji su medicinski kontrolirani mogu biti ocijenjeni sposobnima za vožnju nakon isteka godine dana bez epileptičkog napadaja uz uvjet da lijekovi, ako ih vozač ili kandidat za vozača uzima kao terapiju u terapijskim dozama, nisu kontraindicirani za sigurno upravljanje vozilom”, objašnjava. Nakon što prođe godina dana bez napadaja specijalist neurologije obvezan je odrediti vrijeme ponovnog redovitog pregleda ove skupine vozača, nadodaje neurologinja.

Umjetnica Ivana Franke bez obzira na to ipak ne vozi jer su joj napadaji parcijalni i, u njezinu slučaju, izravna posljedica epilepsije je perceptivna preosjetljivost. Parcijalni napadaji uključuju trnjenje ruku, i to joj se, kako opisuje, događa vrlo često stoga smatra da nije sigurno voziti. Također, teško se snalazi kada je preplavljena prevelikim brojem informacija te kada je u njezinoj blizini previše bučno ili mnogo ljudi.

S druge strane, Aida Hađiarapović, studentica turskog i njemačkog jezika, usprkos dijagnozi odlučila se na polaganje vozačkog ispita. Aida ističe da pri obavljanju liječničkog pregleda koji je obvezan prije upisa u autoškolu nije dobila nikakva ograničenja. S obzirom na to da više od godinu dana nije imala napadaje, Aida nije imala nikakvih problema na liječničkom pregledu. Međutim, pri dolasku morala je priložiti svu medicinsku dokumentaciju, povijest bolesti i posljednji nalaz EEG-a.

Umjetnici Ivani Franke zbog parcijalnih napadaja trnu ruke pa smatra da nije sigurno voziti

“S obzirom na to da mi je stanje stabilno i da uzimam lijekove koji mi odgovaraju, ne osjećam nikakav strah od vožnje niti epilepsiju smatram nekom barijerom koja me sprječava u tome da postanem samostalni vozač”, zaključuje.

Teže je starijima

Između 65 i 75 posto pacijenata zadovoljavajuće kontrolira napadaje te je važno istaknuti da vode normalan život i ispunjavaju svoje obveze unatoč zdravstvenim tegobama, objašnjava Sruk. To se postiže čestim kontrolama poput magnetske rezonance, EEG-a, CT-a i laboratorijskih krvnih pretraga te uzimanjem terapije koju je odredio specijalist neurolog.

Sruk kaže da je otežavajuća okolnost kada se epilepsija javlja u odrasloj dobi jer je ponekad zbog novih zdravstvenih okolnosti potrebna promjena radnog mjesta, a vrijedi za osobe s epilepsijom koje su zaposlene na mjestima gdje bi u slučaju epileptičkog napadaja mogli ugroziti svoju ili tuđu sigurnost. Primjerice, instruktor vožnje u autoškoli odgovoran je za svoju sigurnost kao i sigurnost polaznika autoškole te ostalih sudionika u prometu. U slučaju epileptičnog napadaja, instruktor ugrožava previše ljudi u svojoj blizini.

“Epilepsija ima svoje specifičnosti koje se u nekim okolnostima mogu izgledati i kao prednosti, a ne samo uzrok ograničenja, naravno, ovisno o tipu epilepsije”, opisuje Ivana. Ističe da joj je zbog njezina stanja teško boraviti u zatvorenim prostorima bez prirodnog svijetla – trgovačka središta, podzemna željeznica i slično, stoga takve okolnosti izbjegava. Na kontrole specijalistu neurologije na kojima prati svoje stanje odlazi jednom na godinu. Objašnjava da je za epilepsiju prigodniji termin “stanje” od termina “bolest” jer je to podloga za veći dio njezinih profesionalnih interesa, vizualnu umjetnost kao i za promišljanje o ljudskoj svijesti u odnosu fiziologije i psihologije.

Deset savjeta za pomoć ako netko u blizini ima napadaj

​Neurologinja Sruk objašnjava da je iznimno važno postupiti pravilno kada osoba doživi epileptični napadaj. Prva pomoć kod epileptičkog napadaja se sastoji od deset glavnih točaka:

1. Ne dopustiti da nas uhvati panika.

2. Mjeriti vrijeme napadaja.

3. Spriječiti tjelesne ozljede, osobito ozljede glave.

4. Osobu koja je bez svijesti, nakon prestanka mišićnih kontrakcija, postaviti u bočni položaj.

5. Ne pokušavati stavljati predmete među zube.

6. Ne pokušavati prekinuti napadaj sputavanjem grčeva tijela.

7. Dobro je da su u blizini samo osobe koje pružaju pomoć.

8. Za i nakon napadaja neka djelovanje i način govora budu umirujući.

9. Ostati uz osobu dok se potpuno ne oporavi ili do dolaska hitne medicinske pomoći.

10. Ne smijemo davati osobama lijekove, hranu ili piće dok nisu potpuno budne.