Modeling u Hrvatskoj je neobrađena tema i ljudi imaju razne zablude o toj profesiji. Tome možda pridonosi i to što se svaku misicu i starletu naziva modelom, pa se onda djevojke koje se zbilja bave tim poslom moraju nositi s ružnim komentarima i predrasudama. Nije istina da modeli ništa ne rade, nije istina da je njihov jedini talent to što su lijepi i nije istina da im je svima jedini cilj udati se bogato, za poduzetnika ili nogometaša.
Posao, a ne hobi
Foto: Privatna arhiva
Pravi hrvatski modeli daleko su od očiju i ušiju šire javnosti i o njima se baš i ne govori. Za naše top-modele, koji su nosili revije za legendarna imena poput Balenciage, Diora, Chanela, javnost uopće ne zna, osim možda za Ljupku Gojić. Na Fakultetu političkih znanosti studira Petra Vuka, model u hrvatskoj modnoj agenciji Talia. Progovorila je o svojim iskustvima o hrvatskom modelingu, o javnoj percepciji modela i o izazovima s kojima se morala nositi.
U modeling se upustila nakon što joj je okolina dugi niz godina suptilno davala do znanja da bi se mogla i trebala okušati u tome, ali ona to nije baš primala k srcu jer je iz Splita u kojem nema modeling agencija.
“Malo kasnije stupila sam u kontakt s Tihanom Harapin-Zalepugin i već dvije godine sam u njezinoj agenciji”, kaže Petra i dodaje da joj je to jedna od najboljih odluka u životu. Odradila je dosta revija, od kojih joj je najdraža prva kada je nosila Anu Bogdan na Bipa Fashion.hr. Međutim, nije joj bilo lako.
‘S obzirom na to da u Splitu nema posla za modele, morala sam često ići u pet ujutro u Zagreb na casting i onda odmah nazad u Split kako bih stigla u školu‘, kaže Petra
“Iako mi nije bilo teško uskladiti školu i modeling, obitelj to nije ozbiljno shvaćala, nego je na to više gledala kao na hobi. S obzirom na to da u Splitu nema posla za modele, morala sam često ići u pet ujutro u Zagreb na casting i onda odmah nazad u Split kako bih stigla u školu”, kaže Petra i nastavlja da su joj najveći oslonac u tome svemu bili prijatelji, koji su joj pomagali i podržavali je.
Na pitanje što misli kakva je javna percepcija modelinga, kaže da javnost misli otprilike što i njezini roditelji - da je to više hobi te nešto precijenjeno i nevažno.
“Ne znaju da se radi jako mnogo i da je iscrpljujuće. U inozemstvu su naši modeli vrlo cijenjeni, pa bih i ja sama voljela ići van”, tvrdi Petra i dodaje da joj je, iako joj je to želja, sada ipak studij novinarstva na prvom mjestu. Smatra da je najveća zabluda javnosti o modelingu da svaka lijepa djevojka može biti model.
Komentari o težini
“To nije istina jer ja sebe ne smatram klasično lijepom, ali imam nešto što se može nazvati ‘prisutnost pred kamerom’ i nešto čime se ističem iz gomile. Nije važno imati lijep nos, ili zube, više je riječ o visini i crtama lica”, tvrdi Petra. Hod je, kako Petra kaže, također ključan - jer mora biti energičan, drzak. Modeling joj je uvelike pomogao sa samopouzdanjem. Prije nego što se počela baviti modelingom imala je prilično nisko samopouzdanje, ali radom u toj industriji naučila je cijeniti svoju različitost i naučila je voljeti svaki dio sebe.
“Uglavnom su svi komentirali moju težinu, govorili mi da trebam više jesti, te zašto ne jedem”, tvrdi Petra i nastavlja da je to normalno u tom poslu, ali da se naučiš ne obazirati na to. Sve te djevojke znaju da se hrane zdravo i zadovoljne su svojim izgledom. Uostalom, najvažnije im je što one misle o sebi i ljudi koji se u taj posao razumiju.
S obzirom na to da je ove godine postala brucošica na Fakultetu političkih znanosti, odlučila je posvetiti se fakultetu i obrazovanju, koje joj je sada najvažnije. Sada je u Zagrebu i ako dobije poziv, prihvatit će ga samo ako joj odgovara rasporedu.
