Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Svjetska zdravstvena organizacija u izvještaju iz kolovoza upozorila je javnost da je učestalost pojave zarazne virusne bolesti ospica na europskom kontinentu u prvoj polovici godine dosegnula nezahvalne rekorde iz najgorih razdoblja, poput posljednjeg iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ospice ili, narodski uvriježeno, male boginje, naziv je za bolest uzrokovanu virusom morbila izrazito zaraznog postanka, karakteriziranu kožnim osipom i prenošenu kapljičnim putem. Uslijed komplikacija potaknutih djelovanjem virusa na organske sustave, uz smrtni ishod, moguće su i trajne posljedice u slučajevima preživjelih pacijenata.

Ranije se u praksi prikladnim rješenjem, u nedostatku lijeka za ovu bolest, pokazala mjera cjepiva kao oblik prevencije. Aktivnim procjepljivanjem nepobitno je drastično umanjena stopa oboljenja, nerijetko i potpuno eliminirana, te je omogućen razvoj kolektivnog imuniteta. Stoga ne čudi da je takav razvoj događaja otvorio problematiku uzročno- posljedičnih odnosa i sukobio pobornike cijepljenja s jedne, i one mu nesklone s druge strane.

Mišljenja studenata Sveučilišta u Zagrebu, kako se pokazuje, također su suprotstavljena

Medicinska struka uglavnom je složna u ocjeni da provođenje cijepljenja ne bi trebala biti stvar izbora, već nužnosti, pozivajući se na dosadašnju efikasnost te pripisujući ponovnu pojavu ospica i potencijalnu ugrozu ovog opsega upravo odbijanju dostupnih cjepiva. Oponenti takvih stajališta sporim ocjenjuju praktične slučajeve povezanosti cijepljenja s naknadnim razvojem različitih bolesti i poremećaja, najčešće onim autističnog spektra, iako sa znanstvene strane ostaje upitna dokazanost istaknutih teza.

Najnepovoljnija situacija u susjednoj je Srbiji s trenutačno 14 preminulih pa je, s obzirom na visok postotak oboljenja i smrtnosti u populaciji, obznanjen i stupanj epidemije. Iako bez ljudskih žrtava, u hrvatskom je primjeru zabrinjavajuće visoka stopa necijepljenosti u pojedinim regijama, ponajprije u južnoj Dalmaciji.

Mišljenja studenata Sveučilišta u Zagrebu, kako se pokazuje, također su suprotstavljena. Dok su Ana i njen kolega Ivan složni fs bi cijepljenje trebalo prepustiti pojedinačnoj odluci pacijenata obzirom na brojne mogućnosti informiranja, Krešimir smatra kako bi sve one koji se iz bilo kojih razloga odbijaju podvrgnuti cjepivu trebalo oštro sankcionirati zbog svjesnog ugrožavanja vlastitog zdravlja, ali i cjelokupnog sustava zdravstvene sigurnosti.