Foto: Matea Petrović/Global

Mladima se sve više predstavljaju “klasične” mjere štednje i one su jedna od osnova financijske pismenosti i odgovornog raspolaganja novcem. No malo tko danas mladima jasno kaže da su neki od najzagovaranijih oblika štednje, kao što je, recimo, oročenje – gotovo potpuno neisplativi!

Studenti, posebno završnih godina, sve su manje sigurni u svijetlu financijsku budućnost, onu vezanu uz pronalazak karijere koja će im priuštiti dobru financijsku podlogu, ali i onu na koju bi voljeli računati, s obzirom na novac koji su godinama štedjeli. Štedjeli oni ili njihovi roditelji zaključak je isti – klasična štednja je s godinama postala sve manje isplativa i danas je nužno tražiti alternative kojima se može koliko-toliko financijski osigurati.

Isplativiji oblici

Koje su druge opcije?

MIROVINSKI TREĆI STUP

* Prednosti su te da ima najveći državni poticaj, a nedostatak je nemogućnost podizanja novca prije pedesete godine.

ŽIVOTNO OSIGURANJE

* Prednosti su sudjelovanje u dobiti osiguravatelja, mogućnost kratkoročne pozajmice, osiguravanje bankovnog kredita i porezna olakšica, a nedostatak je dugoročnost ulaganja.

FONDOVI, DIONICE, DUGOROČNI DEPOZITI

* Prednosti su mnogo veći prinosi od klasične oročene štednje, ali nedostatak je povećan rizik ulaganja.

“Obična oročena štednja danas je sve manje isplativa zbog vrlo jednostavnog razloga, a to je inflacija. Isplativa je stoga eventualno stambena štednja jer su poticajna sredstva dr- žave još značajna, a uplate mjesečne. Tako- đer, preporučljivo je ulagati u fondove, dionice i dugoročne depozite, gdje su veći prinosi, ali je potreban i oprez zbog povećanog rizika ulaganja”, ističu iz Hrvatske udruge banaka. Iako način ulaganja novca ovisi o brojnim faktorima, kao što su visina prihoda, ciljevi, vremenski rok i (ne)sklonost riziku, financijski stručnjaci tvrde – višak novca nikako se ne smije uložiti samo u jedan oblik štednje.

“Svaki drugi građanin Hrvatske novac ‘čuva’ u novčaniku, što je najmanje isplativ oblik štednje. Brojne su mogućnosti za oplođivanje novca: oročene štednje u banci, dječje i štednje za mlade s višim kamatama, investicijski fondovi, dionice, životna osiguranja, stambena štednja, mirovinski fondovi”, ističe Helena Ilić iz Hrvatske udruge banaka. Dodaje i kako na stambenu i mirovinsku štednju država daje i poticaje. Potiče se štednja u III. (dobrovoljnom) mirovinskom fondu, u koji mogu uplaćivati svi građani, uključujući i one koji nisu zaposleni pa tako i studenti. Novac iz tog fonda može se povlačiti i prije odlaska u mirovinu, s napunjenih 50 godina. Ilić savjetuje da je mudro kombinirati različite oblike štednje jer za novac vrijedi staro pravilo: “Ne stavljajte sva jaja u istu košaru”.

Studenti su vrlo često izgubljeni kada su u pitanju dobre financijske navike, ali, srećom, upravljanje financijama može se naučiti. Važno je, prije svega, zainteresirati se, a onda i dobro informirati. Danas se on-line na svakom koraku mogu pronaći vrlo isplative alternative za “čuvanje novca”.

Na duge staze

“Klasična oročena štednja u bankama daje relativno niske kamate, isto kao i kamate obveznica Hrvatske (jer nose najmanji rizik). Oblik štednje koji bi meni konkretno bio najbolji jest u obliku fondova. U Hrvatskoj se nudi podosta fund managing tvrtki u kojima ima niz fondova – domaćih, stranih, mješovitih, dioničkih i obvezničkih. Njima se plaća postotak, odnosno mala ulazna naknada za upravljanje, ali načelno su prinosi fondova na godišnjoj razini daleko viši nego kod klasične oročene štednje, ali s time nose i veći rizik”, ističe Ante Gugić, student pete godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Obična oročena štednja danas je sve manje isplativa zbog vrlo jednostavnog razloga, a to je inflacija

Dodaje da u svakom slučaju, kao i prije bilo čega što se u životu ide raditi, i kod štednje je potrebno dobro istražiti mogućnosti ulaganja. Oročena štednja u bankama osigurana je u iznosima do 100.000 kuna, stoga ljudi na- čelno i dalje vjeruju bankama zbog veće sigurnosti. Međutim i on smatra da je nekad svakako bilo popularnije štedjeti jer je kamata bila viša. Stvari su se većinski promijenile zbog gospodarskih okolnosti u Hrvatskoj, susjednim zemljama i u EU. “Mislim da su dionice kao oblik štednje jako dobre, jer su to ‘pare na duge staze’. To se tiče dionica kao financijskog alata koji će periodično isplaćivati dividendu i u svakoj sekundi možeš pogledati financijske izvještaje tvrtke čije dionice kupiš jer su javni”, kaže Gugić.

Foto: Matea Petrović/Global

Praktičnije rješenje

Ipak, unatoč trenutačnoj neisplativosti, studenti se još najradije odlučuju za klasičnu oročenu štednju. Razlog za to najčešće je nedovoljna informiranost i neupućenost, a ponekad i manja financijska briga s obzirom na to da će ih ipak još neko vrijeme uzdržavati roditelji. Štedi se dok su djeca još maloljetna, a kada postanu punoljetna, nakon nekog danog roka taj novac mogu podići za svoje potrebe. Tada sva odgovornost može i ne mora prijeći na njih, odnosno dalje sami odlučuju hoće li ulagati, nastaviti štedjeti (bilo prepušteni svojim prihodima ili i dalje prihodima roditelja).

“Roditelji su mi dok sam bila maloljetna uplaćivali 100 kuna svaki mjesec, i to smo oročili. Kamate su tad, prije nekih pet godina, bile oko jedan posto. Kada sam postala punoljetna imala sam oko 15.000 kuna, podigla sam novac i od toga kupila auto. Nastavila sam štedjeti jer, bez obzira na nepovoljne promjene, smatram da je to način ulaganja koji mi najviše odgovara, barem dok još studiram”, zaključuje Anđela Dujić, studentica građevine.