Foto: Pixabay

Hrvatska se smatra jednom od jeftinijih zemalja Europske unije, stoga svakom našem studentu prije odlaska na razmjenu probleme zadaje planiranje troškova u nekoj od najčešće osjetno skupljih zemalja. Često je upravo nedobivanje stipendije, dobivanje u malom postotku ili to da je “svagdje skuplje nego u nas” razlog zbog kojeg se studenti čak odluče za neprihvaćanje Erasmusa.

Nije sve pokriveno

Ipak, studenti koji se odluče za odlazak na razmjenu složni su – u početku su troškovi najveći i tada je važno napraviti dobar financijski plan.

“U početku se najviše potroši, svi trebaju biti spremni na to, ja nisam bila, pa sam imala osjećaj da sam potrošila unaprijed za dva mjeseca. Prvi se mjesec plaća depozit za stan, koji je u mom slučaju bio golem, a tu su bile i još neke stvari za fakultet”, ističe Rebeka Škulić, studentica psihologije koja je razmjenu provela u Italiji. S njom se slaže i Doria Tonković, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koja kaže da se je najprije teško priviknuti na drugu državu i cijene, ali da se nakon prvih mjesec dana lakše funkcionira.

‘Znam studente koji su dizali po 100 kuna s hrvatske kartice na što bi im provizija bila oko 20 kuna, što smatram nelogičnim’, ističe Hana Paleka koja je Erasmus provela u Češkoj

Većina studenata odluči se prihvatiti razmjenu uz uvjet da im se pruži financijska pomoć u obliku stipendije. One se ne isplaćuju odjednom u cijelom iznosu, a pokrivaju najčešće fiksne troškove kao što su smještaj, režije i pokaz te djelomično troškove hrane. Međutim, države izrazito dobro povezane s ostatkom Europe često sa sobom nose troškove putovanja, na koje studenti onda ponekad troše i višemjesečne ušteđevine.

“Što se tiče novčane potpore, dobila sam je dva tjedna prije nego što sam otišla, najprije daju 80 posto i onda nakon povratka još 20 posto, za slučaj da se prije vratiš. Ja sam imala svoju ušteđevinu, to sam zbrojila s onim što su mi dali i podijelila na pet mjeseci koliko sam ostajala, zatim sam od toga oduzela onoliko koliko sam trebala dati svaki mjesec za stanarinu i režije. Onaj ostatak trošila sam na hranu, ostale potrepštine i putovanja”, ističe Škulić i dodaje da s novcem nije mogla paziti baš “u lipu”, ali da se dobro držala toga te joj je čak nešto novca i ostalo nakon što se vratila.

Inozemni bankovni računi

Kada je u pitanju plaćanje, studenti su složni u tome da je u inozemstvu uvaženija navika plaćanja karticom, a ne gotovinom. Neki odmah po dolasku u drugu zemlju otvaraju račune u stranoj banci jer ističu da je to vrlo brz i jednostavan proces, ali i jeftinija opcija.

“Moja je preporuka otvoriti račun u banci te zemlje. Konkretno, u Nizozemskoj je otvaranje računa u domaćoj banci brzo i naplaćuje se minimalna provizija. Bankomati i poslovnice tamo su na svakom koraku, a i većina toga plaća se karticom pa je jednostavnije imati njihovu”, ističe Doria.

Međutim, u slučaju korištenja hrvatske kartice studentica Arhitektonskog fakulteta u Splitu Hana Paleka savjetuje podizanje većeg iznosa na bankomatima jer je tako provizija manja.

“Otac mi je internetom uplaćivao novac, a na bankomatima bih podizala veće svote, po nekoliko tisuća kuna odjednom jer je provizija na veće iznose prihvatljiva. Znam studente koji su dizali po 100 kuna s hrvatske kartice na što bi im provizija bila oko 20 kuna, što smatram nelogičnim”, ističe Paleka koja je Erasmus provela u Češkoj.

Planiranje proračuna donosi vaganje nužnog i manje potrebnog, a svaki student pri dolasku na razmjenu nađe se na istim mukama. Stoga je najbolji savjet upravo – dodatno se savjetovati i tako olakšati višemjesečni život u inozemstvu.

Češka i Poljska jeftinije od Hrvatske

Odlazak u Španjolsku, Francusku ili Italiju donosi i više troškove, dok za Češku i Poljsku studenti ističu da je u nekim stvarima jeftinija od Hrvatske. Studentica Arhitektonskog fakulteta u Splitu Hana Paleka ističe da je u glavnom gradu Češke s 400 eura stipendije živjela u vrlo prostranom stanu s još dvije cimerice, a novac joj je pokrivao stanarinu, režije i hranu. Napravila je dobar financijski plan pa je, kako kaže, u Pragu živjela vrlo “lagodno”. Slično je iskustvo i studentice Ekonomskog fakulteta Anđele Bilać koja je provela pet mjeseci u Poljskoj, za koju kaže da je, što se hrane u prodavaonicama tiče, značajno jeftinija od Hrvatske, pokaz im je gotovo besplatan, a na smještaj u studentskom domu trošila je 100 eura.

U Španjolskoj se potroši i do 1000 eura na mjesec

Mate Antičević, bivši student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, proveo je semestar u glavnom gradu jedne od najskupljih europskih država. “Trošio sam oko tisuću eura na mjesec, ovisi o tome u kojem ste gradu, a Madrid je jedan od skupljih. Za stan koji nije bio u središtu izdvajao sam 400 eura, tu sam mogao bolje proći. Bitno je raspitati se i informirati”, ističe Mate i dodaje da im je cijena hrane kao i kod nas, ali je za mjesečnu kartu izdvajao 50 eura. Imao je otvoren španjolski račun (beskontaktnu karticu), a za njegovo otvaranje bila mu je potrebna putovnica i broj za strance koji se podiže u policijskoj upravi. Ako se napravi određen broj uplata na mjesec ne treba se ništa plaćati, ali je pri potpisivanju ugovora morao platiti 50 eura osiguranja.