Foto: Pixabay

Hrvatska je u Europsku uniju ušla 2013. godine, a jedna je od zemalja članica koje još uvijek nisu dio eurozone. Nerijetko se govori o prednostima i nedostatcima uvođenja eura koji i dalje mnogima nisu jasni. Cijeli proces na prvu se čini kompliciranim pa se javljaju i strahovi od možebitnog rasta cijena ili velikog gubitka samostalne monetarne politike.

Problem nedovoljne informiranosti o ovoj relevantnoj temi prepoznala je studentska udruga eSTUDENT koje je na proteklom Financial Weeku ugostila Mislava Brkića, višeg savjetnika Hrvatske narodne banke u direkciji za europsku suradnju, koji je objasnio detalje uvođena eura.

Pripreme za “dan ‎€”

Nakon što je utvrđeno je li joj uvođenje eura na korist ili na uštrb, slijede tri osnovna koraka koja mora proći svaka zemlja želi li ući u eurozonu. Prvi je ulazak u tečajni mehanizam kao svojevrsne “čekaonice za euro”, a koji bi se trebao dogoditi sredinom 2020. godine. Sljedeći korak očekuje se 2022.

“Hrvatska teži ispunjavanju kriterija poput stabilnosti cijena i tečaja, propisanog manjka proračuna, regulacije javnog duga i osiguravanja dugoročnih kamatnih stopa”, govori Brkić.

‘Većina površinski malih zemalja Europske unije uvela je euro pa se to očekuje i od Hrvatske’, ističe Brkić

Treći je korak uvođenje eura koje se, ako ne dođe do financijske krize, odnosno rasta javnog duga u Hrvatskoj, očekuje od 1. siječnja 2023.

“U tom slučaju, s ulaskom u eurozonu morat ćemo pričekati još koju godinu, ali vjerujemo kako to neće poremetiti dugoročne planove Hrvatske za pristup eurozoni”, ističe Brkić.

Pravovremena zamjena jedno je od glavnih načela na kojima će HNB inzistirati u svojoj medijskoj kampanji uvođenja eura, a jedan od razloga povoljnih za građane jest činjenica da će se zamjena neko vrijeme provoditi bez naknade.

Strah od rasta cijena nije opravdan

Strategiju uvođenja eura u Hrvatsku 2017. godine zajednički su predstavile Hrvatska narodna banka i Vlada.

“Većina površinski malih zemalja Europske unije uvela je euro pa se to očekuje i od Hrvatske. Važno je naglasiti da hrvatsko gospodarstvo 60 posto svoje razmjene obavlja unutar eurozone, što uvođenje eura čini logičnim korakom”, ističe Brkić.

Kao glavne koristi uvođenja eura istaknuto je uklanjanje valutnog rizika, smanjenje kamatnih stopa, odnosno niži troškovi zaduživanja te pozitivni učinci na izvoz i investicije zbog prekida pretvorbe valuta pri svakoj razmjeni, što stvara nepotrebne troškove.

Kako bi bolje objasnio pojam valutnog rizika, Brkić je Hrvatsku usporedio s Češkom koja je u Europsku uniju ušla 2004. godine, a i dalje koristi svoju valutu.

“Hrvati se često zadužuju u stranim valutama, stoga pad kunskog tečaja u odnosu na strane tečajeve itekako utječe na financijsku stabilnost. U Češkoj se većinom zadužuju u češkoj kruni pa je i to jedan od razloga zbog kojeg se Česi ne žure ući u eurozonu”, kaže Brkić.

Istim argumentom Brkić započinje i dio o mogućim rizicima i troškovima, gdje ističe kako gubitak samostalne monetarne politike neće biti velik za Hrvatsku, obzirom na valute u kojima se zadužuje. Za mnoge je vjerojatno najveći strah i rizik rast cijena koji može uslijediti nakon pretvorbe valute.

“Percepcija u javnosti je puno gora od stvarne situacije. Riječ je o neznatnom rastu od 0,2 posto koji građani neće ni osjetiti”, pojašnjava Brkić te zaključuje kako je uvođenje eura vrlo jednostavna odluka za Hrvatsku budući da od nje ima puno koristi, a gotovo nikakvih troškova. Nadodao je kako su najveći “gubitnici” uvođenja eura banke koje će biti ključni faktor u konverziji, ali i mjenjačnice koje će se, po primjeru Slovenije, u velikom broju zatvoriti.

Druga strana medalje

Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta, Zagreb, u svojem se komentaru za tportal.hr složila s tezom koju implicira i sama Eurostrategija, ali i koju je napomenuo Brkić kako je strah javnosti od naglog rasta cijena ustvari neopravdan. Međutim, javljaju se mnoge druge poteškoće koje nisu dovoljno razjašnjene.

“Prvi i najvažniji takav trošak je trošak prilagodbe gospodarstva recesiji jednom kad to isto gospodarstvo ostane bez vlastite valute što za posljedicu ima smanjenje plaća i otpuštanje radnika”, napisala je Vizek. U komentaru dodatno pojašnjava kako Hrvatska kuna nema fiksni tečaj te se u stanju recesije oslanja na mehanizam pojeftinjenja izvoznih, odnosno, poskupljenja uvoznih proizvoda i usluga.

“Gubitak vlastite monetarne politike neće nam više dopuštati ovakve brzopotezne i bezbolne načine izvlačenja gospodarstva iz recesije stoga ćemo biti primorani na smanjenje plaća, a u najgorem slučaju i na otpuštanje radnika”, upozorava Vizek. Naglašava kako će se potencijalno otpuštanje prevaliti preko leđa privatnog sektora.

‘Neke od zemalja koje su imale najviše koristi od udruživanja u EU i najsnažniju integraciju s Njemačkim gospodarstvom su zemlje koje su zadržale vlastitu valutu poput Češke, Poljske i Mađarske’, ističe Dominik Ćosić, magistar ekonomije i profesor Politike i gospodarstva u jednoj zagrebačkoj gimnaziji

Slično mišljenje kada je riječ o gubitku monetarne suverenosti Hrvatske ima i Dominik Ćosić, magistar ekonomije i profesor Politike i gospodarstva u jednoj zagrebačkoj gimnaziji.

“Stanovništvo koje je u takvoj situaciji izloženo stranom kapitalu može očekivati kako bi on u trenutnim uvjetima samo povećao nestabilnost hrvatskog gospodarstva”. Nadodaje kako se često u medijima može čuti kako bi kapitalni priljevi doveli do povećane poduzetničke aktivnosti i otvaranja radnih mjesta, međutim iskustva ostalih slabije razvijenih gospodarstava koja su pristupila eurozoni poput Grčke i Portugala pokazuju upravo suprotno.

“Strani kapital je uglavnom potaknuo rast cijena imovine i doveo do masovnog rasta privatnog duga”, kaže Ćosić.

U pitanje dovodi i valjanost argumenta o nižim transakcijskim troškovima unutar monetarne unije kojeg smatra djelomično neutemeljenim.

Pravovaljana edukacija

“Ako transakcijski troškovi igraju tako veliku ulogu u trgovini između dvije zemlje, zašto u monetarnoj uniji nisu Švedska i Norveška? Neke od zemalja koje su imale najviše koristi od udruživanja u EU i najsnažniju integraciju s Njemačkim gospodarstvom su zemlje koje su zadržale vlastitu valutu poput Češke, Poljske i Mađarske”, naglašava Ćosić.

Ističe kako, s druge strane, zemlje koje je najjače pogodila nedavna velika gospodarska kriza su upravo zemlje juga Europe, a koje se nalaze u eurozoni kao što su Grčka, Italija, Španjolska i Portugal.

Mišljenja oko uvođenja eura su raznolika. Brkić je spomenuo kako je u jednom od provedenih istraživanju HNB-a na pitanje treba li Hrvatska uvesti euro čak 40,4 posto ispitanika odgovorilo negativno.

Uvođenje eura neizbježna je stvar za Hrvatsku, a pitanje kada će se to dogoditi više nije teško za procijeniti. Stoga je pravovaljana edukacija važna kako bi se otklonile jednostrane percepcije prema eurozoni te kako bi prilagodbe za život u novoj valuti bile što jednostavnije i brže.