Foto: Pixabay

Euro, druga najvažnija svjetska valuta, danas se koristi u 19 zemalja članica Europske unije, a Hrvatska je, kao i sve nove države članice, svojim pristupnim ugovorom preuzela obvezu uvođenja zajedničke valute jednom kad za to ispuni uvjete. U eurostrategiji još ne postoji ciljani datum uvođenja eura, a teoretski bi to moglo biti realizirano najranije 2019. godine. Studenti o tome znaju jako malo ili gotovo ništa, a o nekim bi se stvarima ipak trebalo informirati.

“Draža mi je kuna nego euro, mislim da kad i ako se uvede bit će potrebno dugo vremena prilagodbe na novu valutu, svi će u glavi preračunavati odmah u kune. Valuta je jedno od temeljnih obilježja države, uz grb i himnu, i bilo bi šteta da je kao takvu ukinu”, kaže Mislav Petošić, student prve godine Odnosa s javnošću, i ističe da na sve to gleda isključivo sa sentimentalne strane, ali priznaje da s ekonomske o tome ne zna ništa.

Dugoročno dobra stvar

Međutim, ima studenata koji uvođenje eura u Hrvatskoj gledaju drukčije, ekonomski i o toj temi imaju što reći. Alexandar Lomtatidze, student treće godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, imao je prigodu analizirati prednosti i nedostatke, a ističe da je većinu toga naučio upravo zato što su mu financije uže područje interesa.

“Smatram da je uvođenje eura dugoročno odlično zato što je glavni cilj svake središnje banke i monetarne politike da održava stabilnost cijena. Problem je u tome što mi sve što uvozimo plaćamo eurom, a što izvozimo dobivamo također euro. Odnosno, kuna je izravno vezana za euro i denominirana je u njemu”, započinje Alexandar i ističe da se stabilnost cijena u Hrvatskoj mora održavati minimalno uz sidro monetarne politike koje je održavanje stabilnog tečaja kuna euro.

“S obzirom na to da smo sad u EU i uvodimo euro, Hrvatska narodna banka će napokon moći usmjeriti resurse u korisnije stvari, a ne posvetiti većinu vremena i resursa u održavanje iste cijene kuna kroz raznorazne devizne intervencije. U kratkom roku zbog tranzicije će nam malo pasti kupovna moć. Dugoročno gledano, gospodarski i ekonomski rast bit će mnogo učinkovitiji, a inflacija zdravija. Također, zaštitit ćemo se od valutnih rizika”, završava Alexandar.

Gubitak monetarne politike

Mr. sc. Vedran Šošić, viceguverner Hrvatske narodne banke, ističe da uvođenje eura ima svoje koristi, a da su troškovi jednokratke naravi s naglaskom na onom najvećem nedostatku – gubitku samostalne monetarne politike. U trenutku kad se prihvati euro kao zajednička valuta i izgubi se vlastita monetarna politika, bit će velikih ograničenja i u fiskalnoj politici jer Hrvatska, kao prezadužena zemlja, ne može sebi priuštiti trošenje iz Državnog proračuna milijardi kojih nema. Jedini raspoloživi načini oporavka gospodarstva prezadužene članice u recesiji su sniženje plaća i iseljavanje stanovništva.

“Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi euro jer bi njihov narod bio frustriran ako na novčanicama nije kraljica Elizabeta. Što se mene tiče, ja ću biti frustriran ako na našim novčanicama ne bude Radić, Marulić i Starčević”, kaže pak prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta.A što uvođenje eura znači za hrvatski standard? Tečaj po kojem će se kuna nepovratno fiksirati za euro bit će određen nakon što Hrvatska ispuni sve kriterije i kad Vijeće EU donese odluku o uvođenju eura u Hrvatskoj.

Prednosti

Uvođenje eura prije svega donosi otklanjanje valutnog rizika, smanjenje kamatnih stopa, pozitivne učinke na izvoz i investicije, stabilnije gospodarske uvjete i rast te nova radna mjesta. Neće više postojati transakcijski troškovi poput mjenjačkih troškova, a troškovi vezani uz prekogranična plaćanja će se smanjiti.

U okolnostima kada država nije u stanju ispuniti svoje financijske obveze, činjenica da pripada europodručju omogućila je povoljno financiranje, restrukturiranje duga i povrat povjerenja. Jednostavno, rata kredita neće ovisiti o kretanju tečaja kune u odnosu prema euru. Drugim riječima, građani će primati plaću u eurima i otplaćivati mjesečne rate kredita u eurima, čime više neće biti izloženi riziku promjene tečaja.

Nedostaci

“Da bi zemlje imale istu valutu, moraju imati sličnosti u smislu stope inflacije, stope nezaposlenosti i ostalih makroekonomskih pokazatelja. Neke zemlje se opiru uvođenju eura jer to za njih znači gubitak utjecaja na cijene u njihovim zemljama”, započinje Mile Bošnjak, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Dodaje da kada zemlje imaju neravnotežu u razmjeni s inozemstvom, tečaj se smatra mehanizmom kojim se najbrže može utjecati na cijene domaće robe u odnosu prema inozemnima te se tako najbrže postiže ravnoteža u međunarodnoj razmjeni. EU-ove članice koje koriste euro različite su u smislu njihove gospodarske snage (Grčka u usporedbi s Njemačkom) i zbog toga je euro prolazio krize kao valuta.