Foto: Privatna arhiva

Prošlo ljeto u mom rodnom gradu Rijeci za oko mi je zapeo grafit ispisan na zidiću uz plažu: “S tobom bi i pedaline krala”. U međuvremenu sam ga smetnula s uma, no fotografija u mom mobitelu me nedavno podsjetila na njega.

Razmislivši malo bolje, shvatila sam da upravo taj grafit za mene označava onu bezuvjetnu, iskrenu ljubav koji niti jedna daljina ne može razdvojiti. Niti jedna daljina, pa tako ni ona uzrokovana pandemijom koronavirusa. Onaj tko bi s tobom krao pedaline, taj sigurno može izdržati i razdvojenost u ovo čudno, novo doba, zar ne?

Razdvaja ili spaja?

Na taj me zaključak doveo razgovor s mojim prijateljima Katarinom i Davidom, koji su sa mnom podijelili svoju ljubavnu priču iz karantene.

“Hej, čujemo se?”, derala se moja prijateljica Katarina dok smo pokušavali uspostaviti zajednički videopoziv.

“Ja tebe čujem, ali te ne vidim, čekaj”, odgovorila sam hodajući po stanu i pokušavajući naći dobar signal.

“Ja vas čujem i vidim, iako mi veza malo prekida”, javio se njezin dečko David kroz smijeh.

Tako otprilike izgledaju moji virtualni sastanci s Katarinom i Davidom, mojim prijateljima koji su u vezi već sedam godina. No, tako odnedavno izgledaju i njihovi međusobni virtualni sastanci, odnosno spojevi, ali i pozivi za dobro jutro i laku noć. Iako i inače žive udaljeni 1453 kilometara, korona im je u ovom trenu onemogućila zajednički život i selidbu koju su dugo planirali.

“Sad se napokon čujemo i vidimo! Kako ste mi? Je l’ vam teško pada sve ovo?”, pitala sam ih nasmijana, ali s tužnim prizvukom u glasu.

Foto: Natali Borić

“Naravno da da. Baš kad smo odlučili napraviti veliki korak dogodilo se sve ovo i sad smo doslovno zarobljeni svatko u svom gradu”, rekla je Katarina, a u njezinom se glasu mogla osjetiti ljutnja.

“Stvarno nije lako. Pogotovo njoj zbog posla kojeg sad trenutno nema, a u drugom je gradu bez svojih. I meni je teško jer sam toliko čekao ovaj trenutak i to zajedničko preseljenje”, istaknuo je David te priznao da je i tužan i ljut.

Njihova je priča počela još 2013. godine i rasla sve do sada, kada je trebala biti okrunjena zajedničkim životom. U tuzi i neizvjesnosti iščekuju poboljšanje situacije, ali ne gube nadu. S vremenom su postali kreativni u smišljanju novih načine kako se čuti i vidjeti online.

Foto: Privatna arhiva

Rješenje je kompromis

Za razliku od njih, moji prijatelji Adela i Dino našli su se u potpuno drugačijoj situaciji. Vrijeme tijekom pandemije provode zajedno. U razgovoru s njima otkrila sam tajnu zajedničkog života.

“Hej, gle, čak sam se našminkala u ovoj karanteni za tebe”, rekla je Adela kroz smijeh odmah na početku našeg virtualnog razgovora.

“I mene je natjerala da se ustanem zbog ovog poziva”, izjavio je Dino pomalo iznervirano, ali i s osmijehom na licu.

“Baš mi je drago da vas vidim i hvala što ste se sredili za mene”, odvratila sam dok su mi suze išle od smijeha slušajući ih.

Foto: Privatna arhiva

Najzabavniji par koji poznajem započeo je svoju romansu prije četiri godine, a danas i rade i žive zajedno, zbog čega im zajednička izolacija nije novost.

“Kako provodite vrijeme? Jeste li si već dosadili?”, pitala sam znatiželjno.

“Ma nismo. Mi oduvijek i radimo skupa i provodimo većinu dana zajedno stoga nam ovo nije ništa novo. Jedino, eto, nemamo mogućnosti negdje otići nego smo osuđeni po cijele dane biti doma, ali inače to dobro podnosimo”, odgovorila je Adela, a na pitanje o svađama ubacio se Dino.

“Nema kod nas puno svađa. Mora biti kako ona kaže i to je to, nemam puno izbora”, rekao je Dino smijući se i istovremeno skrivajući od Adele i njezinog pogleda.

“Ma kompromis je rješenje! Naravno da nam nekad treba malo vremena za sebe, ali o tome se lako dogovorimo. Ja gledam svoje serije, on igra igricu i tako malo ‘odmorimo’ jedno od drugog”, nadodala je Adela.

Foto: Privatna arhiva

Samo ljubav

I dok Adela i Dino uživaju u svojem zajedničkom vremenu, Katarina i David si iznimno nedostaju.

“Imate neki recept kako preživjeti udaljenost voljene osobe?”, pitala sam ih tražeći neki njihov savjet iz iskustva, neki as iz rukava.

Foto: Natali Borić

“Nema tu recepta. Samo ljubav. Ali doslovno. Ljubav, povjerenje, velike količine povjerenja, razumijevanje i posloži se sve samo od sebe”, otkrio je David.

“I onda jedva čekaš vidjeti tu osobu. Taj osjećaj je nezamjenjiv i sve ovo loše zaboraviš”, nadovezala se Katarina.

Šetajući kvartom iznad centra Zagreba, mog studentskog odredišta, naišla sam na još jedan grafit na zidiću: “Reci nekom da ga voliš“. Tako jednostavan i jasan, ali te ipak baci u razmišljanje.

Shvatila sam da bili odvojeni kilometrima ili zajedno u istoj prostoriji, ključno je reći to čudesno “Volim te”. Na koncu, kada pandemija koronavirusa završi, pamtit će se ono lijepo.