Po izlasku iz aviona uzviknula sam: “Afrika!”

Ugodnih dvadeset stupnjeva u prosincu, duge aleje palmi i crvene kuće Marakeša bili su dovoljni da odmah zavolim Crveni grad, kako ga još nazivaju. Teško je ostati ravnodušan pored svog tog šarenila boja i opojnih mirisa naranči i začina. Tamo smo proveli tri dana, a nakon toga se uputili na turu preko gorja Atlas do pustinje Merzouge.

Berberski Hollywood

Prvi dan posjetili smo berberski gradić Ait Ben Haddou u provinciji Qurazazate, poznatu pod nazivom ‘vrata Sahare’. Zbog karakteristične gradnje od zemlje, blata i glinene opeke, grad je izvanredan primjer tipične arhitekture južnog Maroka, stoga je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

“Ovdje su se snimali brojni filmovi poput Gladijatora, Lawrencea od Arabije, Mumije, Posljednjeg Kristova iskušenja, ali i dijelovi Igre prijestolja. Zbog toga danas mnogo turista i dolazi ovdje”, objašnjavao je naš vodič.

Foto: Sara Alduk

Nažalost, u ovom utvrđenom gradiću, čije su tipične građevine kazbe, trenutno živi samo sedam obitelji, dok su se ostale preselile s druge strane rijeke, u takozvani novi grad. Tradicionalne kazbe su veće kvadratne građevine ukrašene četirima tornjevima, te se uglavnom sastoje od četiri kata i podruma koji je služio kao spremište hrane za stoku. No veliki broj obitelji se sada želi vratiti u svoje nekadašnje kuće, pa se nastoji provesti struja i izgraditi sustav kanalizacije.

S obzirom na to da ljudi ovdje pretežito žive od poljoprivrede, našeg nasmiješenog vodiča upitala sam što najviše uzgajaju.

Foto: Sara Alduk

“Uglavnom su to žitarice, agrumi i nešto povrća, ali uvelike uzgajamo alfalfu, hranu za stoku. Imamo puno životinja, poput ovaca, magaraca i deva koje treba nahraniti”, ponosno je odgovorio mlađahni vodič.

Kultura koja intrigira

Sutradan smo upoznavanje berberske kulture nastavili istražujući predivnu oazu Tinghir. I ovdje su nas dočekale kuće od blata i zasađena alfalfa te simpatični vodič Ali i njegov vjerni pratilac, pas. Kroz selo prolazi rijeka Todra, važan izvor života za sve mještane, koja je svojim tokom oblikovala obližnji kanjon Todra Gorge.

“Možda neobično za vas, ali kao i u većini berberskih sela, ljudi ovdje nemaju toplu vodu u kućama, pa su ju primorani zagrijavati paleći vatru ispod kotla u kojem se nalazi voda”, kazao je Ali.

Foto: Sara Alduk

Kako bismo pobliže upoznali berberski način života, odveo nas je u posjet jedinoj obitelji, koja se bavi tipičnom djelatnošću, a to je proizvodnja tepiha.

“Za dobrodošlicu ćete imati priliku probati berberski viski”, sa smiješkom je dobacio Ali.

“Viski? Pravi viski?”, uzbuđeno je pitala mlada Kanađanka iz naše grupe, s obzirom na to da je alkohol u muslimanskoj državi dostupan samo u pojedinim trgovinama i izuzetno je skup.

Riječ je zapravo bila o tradicionalnom čaju od mente koji se kod njih uvijek pije kao znak dobrodošlice, a općenito se u Maroku čaj pije kao kod nas kava.

Foto: Sara Alduk

Prije ulaska u kuću, obavezno smo morali skinuti cipele na ulazu te smo svi posjedali po podu, kako i oni to čine.

“Azul! Es-selamu alejkum!”, uzviknuo je naš domaćin. Azul je pozdrav Imazigena, kako se još nazivaju Berberi, a znači slobodan čovjek.

Osim vlastitog jezika, Imazigeni imaju i posebno pismo Tifinagh, koje se sastoji od geometrijskih znakova, a korijene vuče iz starolibijskog alfabeta.

“Došli ste u raj tepiha. Ovdje moja obitelj i ja ručno vezemo tepihe od devine dlake, ovčje vune i kaktusa”, objasnio nam je domaćin višestoljetnu tradiciju.

Naravno, imali smo priliku i kupiti koji, a cijena im ovisi o materijalu i vremenu izrade, a ne o veličini.

Foto: Sara Alduk

“Tepih ostaje, novac odlazi”, za kraj je rekao naš domaćin.

Nakon toga, nastavili smo kratku vožnju do kanjona, u društvu vodiča Alija.

Država velikog srca

“Mi Berberi smo izuzetno miroljubiv i prijateljski narod. Ne volimo ratove ni rasizam. Svi smo mi braća i imamo jednog zajedničkog boga, zvao se on Alah, Jahve ili bilo kako drugo”, pozitivno će Ali.

U Merzougi smo jašući na devama došli do najviših dina gdje smo gledali zalazak sunca, a navečer smo kušali tradicionalno jelo tajine te druženje nastavili uz ‘živu’ berbersku glazbu uz vatru. Nema ljepšeg osjećaja od plesanja s ljudima iz svih dijelova svijeta pod zvjezdanim nebom, uz miris vatre i ritmove Afrike. Sutradan smo se probudili u zoru kako bi na devama dočekali izlazak sunca i time zaokružili ovu predivnu turu.

Foto: Sara Alduk

Upoznavanje sa specifičnom berberskom kulturom o kojoj znamo jako malo, na mene je ostavila snažan utisak. Maroko je država koja uspješno spaja afričku i islamsku kulturu, uči te povijesti, ali prije svega toleranciji, ljubavi i gostoljubivosti, čiji je stanovnici imaju napretek.

“Širi ljubav, a ne mržnju, prijatelju moj”, kako bi poručio naš Ali.