Foto: Privatna arhiva

Nisam ni najmanje slutila što će se toga dana dogoditi, i da sam mogla umrijeti da nisam bila na pravom mjestu, s pravim ljudima, u pravo vrijeme – počinje svoju priču o borbi s dva moždana udara dvadesetjednogodišnja Sara Popović. Prije tri godine pretrpjela je prvi udar, točnije, puknuće arteriovenske malformacije mozga, jednog od oblika moždanog udara, pri čemu dolazi do izljeva krvi u mozak. U samo nekoliko sati taj obični siječanjski dan pretvorio se u borbu za život. Tri je mjeseca provela u bolnicama u Osijeku i Zagrebu. Osim teških zahvata, morali su joj kirurški odstraniti i dekubitus na stražnjoj strani glave. Pri izlasku iz bolnice težila je 38 kilograma.

“Propustila sam cijelo drugo polugodište svoje četvrte godine srednje. Ta tri mjeseca u bolnici bila su mi totalno šarena i raznolika. Od boli i patnje do smijeha, radosti i sreće. Od novih prijateljstava i predivnih poznanstava do usamljenosti”, nastavlja Sara, nastojeći ostati pozitivna.

Mi, mladi borci

Samo šest mjeseci onakon prvoga, uslijedio je i drugi, još teži udar. Zbog obilnog krvarenja, liječnici su joj morali odstraniti dio lubanje i na to mjesto ugraditi komad plastike. Lijeva strana tijela ostala joj je oduzeta.

“Sjećam se svih onih odvratnih trenutaka kada nisam mogla kontrolirati tijelo, kada sam potpuno ovisila o drugima”, prisjeća se Sara. Oporavak od moždanog udara, osim o opsegu, uvelike ovisi i o volji i motivaciji, ali i o dobi bolesnika.

“Smrtnost je inače kod ovog oblika moždanog udara oko 30 posto, dok će praktički pola oboljelih imati neki oblik invaliditeta”, kaže Zdravka Poljaković, predsjednica Hrvatskog neurološkog društva.

Foto: Milojko Jeremić

“To što sam živa jedna je od najvećih pobjeda jer su više puta rekli da se ili neću probuditi iz kome, ili neću preživjeti noć. Međutim, izborila sam se”, kaže Sara. Danas se Sara napokon kreće bez pomoći kolica i štaka. Kaže da tek sada shvaća koliko se osobe s invaliditetom moraju boriti za svoja prava, pogotovo u manjim sredinama. Zbog toga potiče druge da imaju malo više suosjećajnosti i razumijevanja. Pokrenula je i vlastitu stranicu na Facebooku naziva “Mi mladi borci/We young fighters” na kojoj svakodnevno otvoreno govori o svojim pobjedama i porazima, ali i pruža potporu drugim oboljelima.

“Učim o novoj Sari koja se pojavila nakon bolesti. Jednostavno sam nakon svega shvatila da u životu ne valja razmišljati previše unaprijed”, zaključuje Sara.

Kobno odbijanje terapije

Istu sudbinu doživjela je i bivša manekenka Kim Kosanović u ljeto 2017., na vrhuncu uspješne manekenske karijere. Njezinom udaru prethodila je dijagnoza arteriovenske malformacije sa samo deset godina.

“Pitala sam mamu što mi je točno i je li to opasno, a ona je bila toliko hrabra da mi odluči ne reći da imam tempiranu bombu u glavi nego mi je samo rekla da to nije ništa strašno”, objašnjava Kim. Nakon dijagnoze uslijedilo je dugogodišnje liječenje antiepilepticima.

“Mama mi je cijelo vrijeme govorila da moram piti lijekove te me ispitivala pijem li ih. I pila sam. Glavobolje su se dosta smanjile, a na kraju su i nestale”, nastavlja. Međutim, Kim je prije nekoliko godina odustala od terapije jer je, kako kaže, bila uvjerena da joj ne može biti ništa.

U Hrvatskoj se 1. veljače ove godine prvi put počeo obilježavati ‘Dan crvenih haljina’ u znak podizanja svijesti o moždanom udaru u žena

“Tu smo se mama i ja počele svađati. Ona me molila da ih pijem, ali ja nisam htjela. Nisam više bila dijete pa ona tu nije ništa mogla. Nisam dosta dugo pila te lijekove i osjećala sam se super. Čak sam bila uvjerena da sam zdrava i u to sam uvjeravala i sve oko sebe”, kaže Kim.

Nažalost, nije imala pravo. Revije po cijelom svijetu, česta putovanja i ludi izlasci bili su okidač za tada dvadesetdvogodišnju Kim. Doživjela je moždani udar dok je s prijateljima bila na odmoru u Podgorici. U trenutku kada joj je pozlilo, skupila je zadnji atom snage da se podigne s poda kupaonice i otključa vrata da bi joj prijatelji mogli pomoći. Kad su je odvezli u bolnicu, liječnici su prognozirali da neće preživjeti noć.

Srećom, preživjela je, ali udar je ostavio goleme posljedice.

Prihvatiti samu sebe

“Rekli su mi da je moguće da će mi ruke i noge ostati oduzete. Mama mi je svaki dan dolazila u bolnicu i vježbala sa mnom govoriti te mi je, uz fizioterapeutkinju, pomicala ruke i noge”, kaže Kim. Morala je ponovno učiti hodati i gutati, kao i sve ostale radnje koje je prije uzimala zdravo za gotovo. Unatoč svim teškoćama, Kim se dobro oporavila te je danas potpuno pokretna. Najteže joj je, kaže, bilo vratiti samopouzdanje.

“Tad sam se prvi put vidjela ćelavu i to mi je zaista bio golem šok. Bilo mi je teško pronaći se negdje drugdje jer sam u to vrijeme svoj identitet i život previše temeljila na nekim površnim stvarima, kao što je, na primjer, izgled”, priznaje. Međutim, svoju je novu frizuru ponosno nosila, baš kao i Sara. Nastavila je studij psihologije koji je pauzirala zbog manekenske karijere, a svjetskim modnim pistama zauvijek je rekla zbogom. Ipak, nedavno je nakon dugo vremena ponovno prošetala pistom.

U Hrvatskoj se 1. veljače ove godine prvi put počeo obilježavati “Dan crvenih haljina” u cilju podizanja svijesti o moždanom udaru kod žena. Na modnoj reviji u dvorani “Vatroslav Lisinski” crvene haljine hrvatskih dizajnera nosile su žene koje su preživjele moždani udar, a među njima je bila i Kim.

“Kad mi se to sve tek dogodilo, odlučila sam da neću više nositi revije. No pristala sam nositi još ovu reviju, i to upravo zbog svrhe revije, a to je upozoriti ljude na moždani udar u žena. Osjećala sam se divno i moćno na toj pisti, ali se ne bih tako osjećala na bilo kojoj reviji”, kaže Kim.

Foto: Darija Cikac

Idejna začetnica akcije, Arijana Lovrenčić Huzjak, kaže da je cilj akcije smanjiti rizik od moždanog udara promjenom barem jedne životne navike žena, što je u Americi ovom akcijom već postignuto. U žena je veći rizik te smrtnost zbog pojave težih moždanih udara u starijoj dobi, kao i zbog povećanog rizika u trudnoći i tijekom poroda. Veliki problem ženama stvara i psihosocijalni stres – pritisak da vode računa o mužu, djeci, psu, ručku, poslu. Od žena se očekuje da su uvijek dobro raspoložene i organizirane, što im stvara emocionalni napor, a to je ujedno i dodatan rizik.

Edukacija i briga ključne

Međutim, svaki rizik može se smanjiti brigom o načinu života. Važnost fizičke aktivnosti te opasnost od prekomjernog konzumiranja alkohola često se zanemaruje, kao i pušenje. Ono je golem faktor rizika te ujedno multiplicira rizik od moždanog udara.

Pojava moždanog udara u žena još je nedovoljno istražena. Zbog blažih simptoma u žena, reagira se prekasno i pogrešno. Manje je poznato da svake godine dvostruko više žena umre od moždanog udara nego od karcinoma dojke.

Doktorica Poljaković ističe da bi se gotovo 80 posto moždanih udara moglo spriječiti kontrolom čimbenika rizika.

Kim stoga svoje iskustvo rado dijeli s drugima. Savjetuje da svoje zdravlje nikada ne uzimamo zdravo za gotovo, jer, kako kaže ona stara: “Danas jesi, sutra nisi.”

Simptomi moždanog udara

  • utrnulost/slabost dijela ili polovice tijela
  • gubitak ravnoteže
  • jaka glavobolja
  • smetnje govora i vida
  • mučnina

Čimbenici rizika moždanog udara na koje možemo utjecati

  • povišeni krvni tlak
  • srčane bolesti
  • povišeni šećer i masnoće
  • prehrana
  • fizička aktivnost
  • pretilost
  • pušenje