Manjak djece u razredima tema je s kojom se svake godine susreće sve veći broj osnovnih škola. Dolaskom jeseni postavlja se pitanje koliko će djece po prvi put sjesti u školske klupe i hoće li ih biti uopće.

Trend iseljavanja hrvatskog stanovništva rastao je iz godine u godinu, dok je broj obitelji s djecom koji ostaju u Hrvatskoj sve manji. Vidljiva posljedica takve negativne slike hrvatskog obrazovanja jest propadanje i zatvaranje sve većeg broja osnovnih škola koje u manjim mjestima i selima nemaju za koga raditi. Jedna od takvih škola je i Područna škola u Hagnju.

Izgubljeno povjerenje mladog stanovništva

Područna škola u Hagnju otvorena je 1906. godine kao Opća niža pučka škola koja je tada brojila čak 86 učenika. Nastava se održavala u privatnoj staroj drvenoj kući prvoga učitelja Nikole Dončevića, koji se zalagao za izgradnju nove školske zgrade. Ona je sagrađena 1911., a na tom istom mjestu se nalazi i danas.

Ima samo jednu učionicu u kojoj se nastava odvija u dvije smjene, a tijekom godina promijenila je do 30 učitelja koji su, osim odgajanja i podučavanja generacija i generacija učenika, svojim trudom i radom podizali ugled toga malog mjesta. Tu se ističu neke izvannastavne aktivnosti koje su uključivale dramsko-recitatorske skupine, zbor i ritmiku, a školske priredbe uvijek su bile doživljaj za cijelo selo, što se vidjelo po broju gledatelja koji je iz godine u godinu rastao.

Foto: Maristela Baričević

No u posljednjih deset godina škola, a i samo selo uvelike su promijenili tu sliku. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine Haganj broji 511 stanovnika, a broj učenika u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu te škole bio je svega 30. Učiteljice razredne nastave bile su Kristina Ivančić i Snježana Petrinjac. Snježana i danas predaje u istoj školi. To malo selo u Zagrebačkoj županiji na magistralnoj cesti Zagreb-Bjelovar bilježi sve manji broj djece koja pohađaju školu u svome mjestu.

Snježana Petrinjac ne kritizira odluku roditelja kamo će poslati svoju djecu u školu, no propadanje škole u Hagnju uskoro bi moglo značiti i propast za cijelo selo. 

“Jedina prednost koju vidim u ovakvim situacijama jest pružanje individualnijeg pristupa svakom djetetu, ipak ih je manje pa se svakome stignem više posvetiti. Ne vjerujem da će iz drugih škola u više razrede osnovne škole stići išta spremniji nego ovdje. Sve dok bude i jednog učenika, ja ostajem do kraja”, sigurna je učiteljica Snježana.

Foto: Maristela Baričević

U školi u Hagnju radi više od 30 godina pa se uvijek rado prisjeća prošlih generacija koji su danas već odrasli ljudi. Rado dolaze u posjet staroj školi te često popričaju s učiteljicom na ulici, no uvjeta za planiranje neke budućnosti ovdje baš i nemaju. Učiteljica ističe da se zbog veličine mjesta svi ovdje poznaju, pa djeca koja i idu u hagnjarsku školu u većini slučajeva ostanu dobri prijatelji.

‘Bojim se da nam uskoro slijedi kraj’

U selu je pretežno ostalo staro stanovništvo koje je davno pohađalo tu školu, a danas je pred mirovinom. Nedostatak djece stanovnici objašnjavaju sve kasnijim stupanjem u brak ili najčešće iseljavanjem u veća mjesta koja, prema njihovu mišljenju, obećavaju bolje uvjete školovanja za djecu.

Mladog stanovništva itekako nedostaje. Oni koji su tamo rođeni, ili su već otišli ili namjeravaju otići na studij, nakon kojeg se gotovo nitko ne vraća u selo. Tako je u školskoj godini 2019./2020. škola brojala samo dva prvašića. Školsko dvorište, a i učionica su poluprazni, a za manje od deset godina škola bi bez djece mogla postati samo još jedna ruševina, govori učiteljica.

Najveći izazov do sada predstavljala im je pandemija koronavirusa, zbog koje je škola ostala u potpunosti prazna. Prvašići koji su se tek prilagodili na pet sati sjedenja u školskim klupama započeli su novo prilagođavanje na Školu za život. Dva i pol mjeseca pratili su nastavu putem televizijskih programa, iskustvo koje bi rijetki htjeli ponoviti. 

“Moram pohvaliti roditelje koji su stvarno dali sve od sebe da me zamjene na najbolji mogući način. Teško je kada ne možeš do njih pa je trebalo smišljati neke alternativne načine. Imali smo Viber grupu gdje su mi roditelji slali slike zadaća ili ih čak snimali kako mi čitaju. Svaka čast svim mogućim tehnologijama, ali fizičku je nastavu teško zamijeniti”, zadovoljna je učiteljica.

Foto: Maristela Baričević

Odmah nakon popuštanja mjera iza prvog vala koronavirusa, škola je odlučila da će se nastava do kraja polugodišta ipak održati uživo.

“Pazili smo na epidemiološke mjere. Nas je tad u školskoj godini ukupno od sva četiri razreda bilo 15, ali nisu sva djeca dolazila u školu. Ona koja su se vratila imala su osjećaj da su na nekim produženim praznicima i tu se vidjelo da nemaju više iste radne navike. Rezultati na ispitima ipak su uživo bili nešto lošiji, što je normalno jer se djeca u Hagnju nikad do sada nisu susrela s online učenjem”, dodaje učiteljica.

Nove škole postaju konkurencija

Područna škola Haganj nalazi se u sklopu Osnovne škole Gradec u istoimenoj općini. Tamo je 2009. otvorena nova moderna škola o kakvoj su učenici mogli sanjati. Škola ima opremljene specijalizirane prostrane učionice, računala, veliku sportsku dvoranu, igralište, knjižnicu i kabinete. Brojni mještani opisali su je kao “pravu školu po mjeri učenika”, piše u Županijskoj kronici. Moderna škola u potpunosti je zamijenila staru jer nudi više mogućnosti za djecu, od sportskih do glazbenih aktivnosti.

Foto: Maristela Baričević

Osim Gradeca, Hagnju s druge strane konkurira i Sveti Ivan Žabno koji je od Hagnja udaljen samo tri kilometra. Djeca već godinama pohađaju školu na tom području jer su tamo išli i u malu školu koja je bila najbliža hagnjarskoj djeci.

“Svake godine me sve više strah i pitati koliko ću djece imati u prvom razredu. Sve je to nekako povuci-potegni, ali dok je tako već ćemo se nekako snaći. Problem će biti kad nećemo imati nikoga”, zaključuje učiteljica Snježana. 

Krah ruralnih sredina

Problem je veći od samo jednog malog mjesta. Bivša učiteljica škole u Hagnju, Kristina Ivančić, sada je učiteljica u Osnovnoj školi Gradec. Škola ima nešto više učenika od područne jer pokriva veće područje u kojem živi 3920 stanovnika, no i takva jedna velika škola ima puno manje djece nego za što je namijenjena.

“Kako u mnogim školama u ruralnim sredinama u Hrvatskoj, tako i u Osnovnoj školi Gradec, trend manjeg broja učenika pa tako i broja upisanih prvašića u školu se u posljednjih nekoliko godina nastavlja. Teško je predvidjeti situaciju porasta ili pada broja učenika u sljedećem desetljeću. Ja se kao i sve moje kolege nadam da će se ipak popraviti, ali ponavljam to nije samo problem na razini naše Općine, već cijele Hrvatske”, ističe učiteljica Kristina.

Situacija s online nastavom slična je kao i u područnoj školi. Učenici u nastavi na daljinu nisu naučili više. Neki su naišli na previše poteškoća putem internetske komunikacije, a s obzirom na reakcije učenika i njihovih roditelja pokazalo se da im je nastava na daljinu zadala mnoštvo briga i poteškoća pa se učiteljica u Gradecu slaže da online nastava ne može zamijeniti svakodnevnu nastavu uživo. To je bio veliki izazov.

Foto: Maristela Baričević

“Nikako ne bi bilo dobro ni za učenike, a ni za sredinu u kojoj se škola nalazi, da se zauvijek zatvori. Čak bi bilo pogubno, s obzirom na to da se veliki dio društvenog života u selu održava u školi. To bi samo još više potaknulo odlazak mladih ljudi iz sela”, predviđa učiteljica.