Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Na ulazu u klub zaštitar nas je upitao za ime, prezime i broj mobitela, no s obzirom na to da nije tražio osobne iskaznice, dale smo mu lažne podatke, anonimno priznaju dvije studentice iz Splita. Potkraj studenoga Nacionalni stožer za civilnu zaštitu obustavio je rad svih noćnih i diskoklubova te barova. Ta je odluka najviše pogodila mlade jer je označila kraj izlaženja i opijanja uz današnje hitove. Iako su prije te mjere klubovi smjeli raditi do 21 sat, a broj ljudi bio je ograničen, nekolicina se ograničenja ipak nije pridržavala. Pojedinci su odlučili “izaći u susret” onima koji žive za partijanje.

Studentice iz Splita od početka listopada partijale su, kažu, barem pet puta. Korona im je bila u podsvijesti, ali većeg straha da će ih netko uhvatiti nije bilo. Prije ulaska na ilegalni korona party, mjerili su im temperaturu, a morale su nositi i zaštitnu masku.

Besplatan ulaz

“Broj gostiju nije bio ograničen, a klub je bio pun – kao u onim, malo lošijim, izlascima prije korone”, kaže studentica koja se prisjetila izlaska u “novom normalnom” u jedan splitski klub. Da se mjere nisu poštivale, potvrđuju i sugovornice. U klub su ušle oko 22 sata, napustile su ga gotovo dva sata nakon ponoći, a on je i nakon njihova odlaska nastavio s radom.

U Zagrebu je, ipak, malo drukčija priča. Studentica, čiji su podaci poznati redakciji, dva je puta posjetila jedan od najpoznatijih zagrebačkih klubova. Za razliku od onog u Splitu, u Zagrebu nisu tražili osobne podatke, a nošenje zaštitne maske isto tako nije bilo potrebno.

Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

“Klub je radio na pola kapaciteta, a sat vremena prije ponoći nikoga nisu puštali unutra”, kaže.

Što se tiče incidenata, sugovornice iz Splita i Zagreba priznale su da ih nije bilo, ali je atmosfera bila potpuno drukčija.

“Osjećalo se kao da nema te neke čari. Nije mi bilo svejedno kad bi mi se netko približio, iako smo bili za svojim stolom u separeu, izolirani”, priča studentica iz Splita. S druge strane, u Zagrebu su “ljudi bili raspršeni – u sredini kluba nitko nije plesao, svi su se držali svojih stolova“. Već tu se vidjelo da, unatoč velikoj želji za partijanje, postoji svijest o zarazi. Zagrebačkim klubom partijalo se gotovo do jedan sat nakon ponoći, “odnosno dok ne bi došli zaštitari ili policija”.

Policija se nije previše miješala, samo bi nadgledali da svi izađu iz kluba”, prisjeća se studentica. Iako se primarno mislilo da će se mjesto u klubovima trebati rezervirati zbog točnog broja gostiju, naše sugovornice otkrivaju da to u Splitu nije bio slučaj, a ulaz je bio besplatan. U Zagrebu je, s druge strane, trebalo imati rezervirano mjesto, “ali na kraju bi te zaštitar pustio da uđeš i bez rezervacije”, kaže studentica s osmijehom na licu.

‘Malo sam povodljiva…’

Za ilegalne partije doznale su na instagramskim profilima klubova. Oba kluba, i onaj splitski, ali i zagrebački, preko društvenih mreža nekoliko su puta održavala nagradne igre za osvajanje boce alkoholnog pića. Da su tako htjeli privući mlađu publiku, zaključuje jedna od sugovornica.

“Moje društvo je čak pet puta pobijedilo u nagradnoj igri, pa smo zato i išli”, govori pa dodaje da ih je jednom u klubu bilo “samo pet”, no svejedno su ostali zbog osvojenog separea i besplatne boce alkohola.

‘Negdje u dubini duše, mladi znaju da podrška i razumijevanje ne znače i odobravanje te da tapšanje po ramenu i kimanje glavom nije uvijek ono što im treba i što je za njih najbolje’, govori psihologinja

Kupnja alkohola u klubu, priznaju studentice, bila je moguća cijele noći, što zbog mjera nije bilo dopušteno. Iako su se s te strane mjere kršile, konobari su, ipak, u oba kluba nosili zaštitne maske.

“Pozvala me prijateljica s faksa, a ja sam malo povodljiva pa sam rekla da može. Povela me je situacija”, priznaje jedna od studentica. Druga je pak prvi put otišla da bi “blagoslovila s društvom novu akademsku godinu”, a poslije jer voli izlaske, a bio joj je i rođendan.

Psihologinja Željka Friganović Jerončić godinama radi s mladima i nastoji im biti podrška kada je potrebno, ali ističe da je ipak “teško opravdati potrebu organiziranja i posjećivanja koronapartija“. Mladima je, objašnjava, sklona i s njima se razumije, ali potrebu partijanja u ovim uvjetima ne opravdava.

Pritisak vršnjaka

“Negdje u dubini duše, znaju da podrška i razumijevanje ne znače uvijek i odobravanje, te da tapšanje po ramenu i kimanje glavom nije uvijek ono što im treba i što je za njih najbolje”, priča psihologinja. Dodaje da u neodgovornom ponašanju mladih pritisak vršnjaka i želja za dokazivanjem igraju veliku ulogu, a socijalni utjecaj je moćan toliko da mu podliježu i odrasli, ne samo mladi.

“Samo se dio njih, na primjer, oni koji imaju visoko samopouzdanje, usudi suprotstaviti idejama s kojima se ne slažu. Mnogi drugi se konformiraju”, priznaje Friganović Jerončić pa otkriva da je stav “korona neće mene” tipičan za adolescenate.

Iako je većina mislila ili se nadala na početku da “korona neće mene“, Friganović Jerončić kaže da je, prema statistici, korona mnoge već okrznula, ali i ozbiljno ugrozila. Studentice iz Splita koje su partijale splitskim klubovima preboljele su koronavirus s blagim simptomima.

“Morala sam biti kod kuće 15 dana, a vani je bilo sunčano i lijepo vrijeme. Sada kad sam ozdravila, sve se zatvorilo, a čini se da nećemo ni Badnjak moći proslaviti vani”, tužno priznaje jedna od njih.

Manji partiji preselili se u studentske domove

U listopadu se partijanje mladih preselilo ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. “Bila sam dva puta. Atmosfera nije bila baš nešto, ali možda zato što je oba puta bio ponedjeljak”, prisjeća se studentica iz Zagreba. Jednom ih je i policija potjerala. Zbog hladnijeg vremena i zabrane okupljanja ispred HNK, ali i zatvaranja kafića te klubova, mladi ponovno pronalaze nove načine druženja. Popularna mjesta okupljanja postali su i studentski domovi. Studentica iz Zagreba otkriva da se studenti često znaju družiti u sobama u studentskim domovima.

“Ne bude nas nikad više od deset”, kaže. Na njihovu žalost, kontrole u domovima su se postrožile pa im se često dogodi da ih “rastjeraju”.

‘Mediji nas prezentiraju kao da smo delinkventi’

Psihologinja Željka Friganović Jerončić smatra da potreba za druženjem nije povlastica mladih i da ih mjere Stožera civilne zaštite o zatvaranju ugostiteljskih uvjeta ne bi trebale pogađati. “I mlađa djeca, kao i odrasli ljudi, imaju potrebu za druženjem”, objašnjava pa dodaje da mladi imaju i modernu tehnologiju kao nadomjesni oblike komunikacije.

Studentica iz Zagreba ne slaže se s psihologinjom Friganović Jerončić. Protivi se zatvaranju klubova i kafića jer smatra da mladi sada nemaju mjesto za druženje.

“Ne sviđa mi se kada mediji grozno prezentiraju nas mlade kao da smo neki delinkventi”, priznaje studentica. Druženja su mladima, kaže, nepotrebno oduzeta, na primjer, ona na otvorenom, poput onih ispred Hrvatskog narodnog kazališta ili u dvorištu studentskih domova.